CILJ I ZNAČAJ PORTALA

Ovaj portal ima za cilj prikazivanje, promociju, uvid, kao i zaštitu pojedinih prirodnih, posebice geoloških, te arheoloških, posebice prapovijesnih, osobitosti na prostoru Hercegovine - u obliku pretpostavljenih mogućnosti, spoznaja i otkrića s prvenstvenom namjenom dostupnosti svih ovih pretpostavki, spoznaja i otkrića svim onima koji vole prirodu i arheologiju.





Mr.sc.Goran Glamuzina dipl.ing.geologije

utorak, 30. travnja 2013.

NALAZIŠTE PRASLONOVA KOD TOMISLAVGRADA-PRELIMINARNE PRETPOSTAVKE

PRELIMINARNI ISTRAŽIVAČKI UVIDI 'GROBLJA' PRASLONOVA U SELU CEBARA KOD TOMISLAVGRADA; ENIGMA - ŠPILJA, JAMA, ILI PONOR ?


Gotovo većina medija, kako tiskanih, tako i internetskih, kao i pojedini TV-kanali, prošli vikend, na senzacionalistički način prenijeli su vijest o znanstvenoj potvrdi o velikom otkriću praslonova starih 20 milijuna god.u kamenolomu Cebara kod Tomislagrada.  Ovo otkriće bez sumnje  na određen način jest senzacionalno, no, neke medijski iznešene stavke poput točne starosti praslonova, broja sličnih nalazišta u svijetu, te točnih vrsta praslonova - ipak ne odgovaraju istinitoj vrijednosti - barem još zasad, jer se tek ove navedene stavke trebaju istražiti. Stručni istraživačko-znanstveni tim zajedno s autorom ovog bloga je tijekom dva dana obilaska, razmatranja i istraživanja mjesta pronalaska zubi i kostiju praslonova u kamenolomu vapnenca u selu Cebara južno od Tomislavgrada, došao do vrlo zanimljivih spoznaja koje bi se na određen način mogle nazvati pravom enigmom koja se tek treba razotkriti. O čemu je riječ. Sami lokalitet pronalaska ovih izvanrednih fosila čini relativno veći kamenolom vapnenca donjo/srednje kredne starosti pri čemu se fosiliferni slojevi nalaze na drugoj etaži tj.relativno poviše od velike površine miocenskih jezerskih sedimenata koji grade cijelo polje i djelomično rubove polja. Upravo zahvaljujući radu u kamenolomu, tijekom 'prijašnjih' radova u vremenu kad se radila ova etaža s današnjim nalazištem fosila praslonova, poput knjige otvorila se stranica sa vidljivom slikom nekadašnje pradavne (miocenske) jame ili špilje koja je miniranjem i bagerima presječena točno uzduž vertikale. Dakle, i kod ovog slučaja imamo nepobitnu pozitivnu povezanost rudarske djelatnosti i paleontologije, pri čemu itekako treba istaći i naglasiti -korist rada ovog kamenoloma kao i dosad brojnih drugih kamenoloma, jer -da nije bilo ovog kamenoloma ne bi bilo uopće niti ovog otkrića. O ovoj dugotrajnoj povezanosti rudarstva i paleontologije može se naći na internetu:    http://hr.scribd.com/doc/79822889/Rudarstvo-i-paleontologija . U slučaju otkrića Vinka Ljubasa, riječ je o paleospeleološkom objektu u kojem su se nataložili kosturi više individua, i vrlo mladih i odraslih praslonova pri čemu pronađeni zubi svojom morfologijom sugeriraju da bi se moglo raditi o oblicima roda Anancus ili roda Tetralophodon. Ovi praslonovi su živjeli tijekom najmlađeg miocena, pa i pliocena, te bi prema tome mogli biti i 'dosta' mlađi u odnosu na medijski iznešenu starost od 20 milijuna godina: http://users.uoa.gr/~aathanas/PDF/11.pdf. No, ono što bi moglo biti najveća enigma u početnom dijelu istraživanja ovih fosila i fosilnog nalazišta jest to -što je to točno ovdje nekad davno egzistiralo? Da li -jama, špilja ili pak neka vrsta ponora, kao i to -na koji način su praslonovi ili njihovi kosturi -dospjeli u tu jamu, špilju ili ponor ? Gledajući oblike krednih stijena uz bokove i vrh ovog nalazišta jasno se prepoznaju brojne speleološke forme sigovine, te oblika nastalih radom podzemne vode. Kako se dio stijena s vrha odronio, prekrio je gotovo u potpunosti donji dio ove prajame ili prašpilje, te se iz tog razloga ne može niti vidjeti kako i koliko se duboko prostiru glinovito-pjeskovite fosiliferne miocenske naslage unutar ovog paleospeleološkog objekta. To će se posve bolje vidjeti nakon dodatnih mehaničkih radnji raščišćavanja i zaštite cijelog nalazišta. Nadalje, sami vrh etaže također ima taj nedostatak da je teško zaključiti  s kojim volumenom se prostirao nekadašnji miocenski površinski otvor ovog podzemnog objekta i da li ga je uopće bilo na ovom dijelu. Slojevi u kojima se nalaze najbrojniji ostaci zubi i kostiju praslonova su dosta zaglinjeni, pjeskoviti do šljunkoviti horizonti koji u dijelu gdje ima najviše fosila sadrže dosta pougljenisane slojeve. Karakter svih ovih slojeva ukazuje da su životinje (praslonovi) u ovaj nekadašnji talog mogli doći -odozgo -na način upadanja u jamu, zatim slobodnim ulaskom u neki neposredni horizontalni špiljski ulaz i ugibanjem na ovom mjestu te mogućim donosom njihovih kostiju nekog podzemnog vodenog toka u slučaju da se radilo o ponoru ili špilji kroz koju je tekla voda. Nesumnjivo jest, da će biti vrlo zanimljivo saznati i otkriti svatko od pitanja ove enigme koju krije ovo izuzetno vrijedno lokalno, nacionalno i svjetsko nalazište fosila praslonova kod Tomislavgrada. 

         Javno prezentirani pronalasci Vinka Ljubasa u četvrtak (25.04.2013.) u zgradi Općine u Tomislavgradu 
pogled na zube proboscida (praslonova)-sredina gore, dijelove kostiju - lijevo sredina

pogled na zube proboscida (praslonova)-sredina lijevo, kosti, te kljove-dolje desno

pogled na dijelove kljovi s uočljivom zrakasto-radijalnom strukturom u poprečnom presjeku

pogled na zube, kosti i kljove

pogled na zube sa strane


slike gore: dolazak pred nalazište praslonova u kamenolomu u selu Cebara (čet.25.04.13.)

netom pronađeni dijelovi kostiju i kljova

pogled na poprečni dio relativno šire kljove praslona

dijelovi kostiju i kljova

kredni izrazito brečasti i tektonizirani vapnenac koji se eksploatira u ovom kamenolomu

slike dolje-pogled na horizontalne neogenske ugljevite glinovito-šljunkovite slojeve s fosilima zubiju, kostiju i kljovi praslonova:






zumirano prema vrhu nalazišta gdje se u stijenama zamijećuju tipični sigasti speleološki oblici stijena kao i mogući okrajak ove prašpilje ili jame-sredina lijevo


pogled na današnji izgled cijelog nalazišta (gore) te mogući rekonstruirani izgled u vrijeme miocena ili pliocena s jamom, špiljom ili ponorom u koji su dospjele kosti praslonova (dolje)



pogled na današnji izgled velikog dijela Duvanjskog polja s označenim nalazištem praslonova (strelica) gledano od jugoistoka na sjeverozapad (google earth)-slika gore, te isti pogled u vrijeme miocena s jezerom koje se prostiralo ovdje-slika dolje


petak, 19. travnja 2013.

EKSKLUZIVNO: MEGALITSKI (KIKLOPSKI) ILIRSKO-HELENISTIČKI GRAD 'ZVONIGRAD'- NOVO RAZOTKRIVANJE / EXCLUSIVE: MEGALITHIC (CYCLOPEAN) ILLYRIAN-HELLENISTIC CITY 'ZVONIGRAD or RINGING-TOWN'- NEW REVEAL


KIKLOPSKI ZIDOVI DRUGOG DAORSONA – ZVONIGRADA - ZAPADNA HERCEGOVINA;

U zadnje vrijeme sve smo više svjedoci kako prastari 'famozni' ilirski grad Daorson zapadno od Stoca, sa svojim megalitskim ili kiklopskim zidinama, postaje sve više poznatiji ne samo u lokalnom (hercegovačkom) smislu, već i u mnogo širem pogledu, što je rezultiralo čak i posjetama visokopozicioniranih javnih osoba, političara i drugih uglednika iz drugih zemalja ovoj prvorazrednoj arheološkoj turističkoj destinaciji. Zbog svoje jedinstvene arhitekture, očitovane u zidovima starosti možda 2500 god i više, građenih od ogromnih više-tonskih blokova vapnenca-isklesanih u oblike stranica s najmanje 4 kuta i savršeno složenih jedan na drugi bez veziva, ovaj pra-grad već je zaslužno ponio epitet  ili naziv – hercegovačka Mikena. Mnogi će reći kako je Daorson  - arheološki lokalitet koji je u segmentu grčkog (helenističkog) ilirskog razdoblja i oblika gradnje na vrhu svih 'sličnih' arheoloških lokaliteta u široj regiji uključujući sve zemlje iz bivše Jugoslavije. No, da li je Daorson jedino takvo mjesto s kiklopskim helenističkim zidinama na ovim bosansko-hercegovačkim prostorima? Itekako da nije. Lokalitet kojeg su pojedini arheolozi već ranije prepoznali kao mogući drugi Daorson jest lokalitet Zvonigrad kojeg smo već djelomično, no ne u potpunosti opisali na ovom portalu: http://fosilihercegovina.blogspot.com/2012/09/arheologija-i-geologija-nove-spoznaje-o.html. Kao što je i vidljivo u ovom ranijem istraživačkom posjetu, na lokalitetu Zvonigrad otkriveno je specifično znanje primjenjene geologije u izradi bedema i same središnje utvrde Zvonigrada. U tom posjetu nisu zamijećeni neki istaknutiji i vidljiviji ostaci kiklopskog zida te je tadašnja reportaža ostala uskraćena za to – sve do sada. U nastavku, svi znatiželjni, posebice ljubitelji starina, prirode i arheologije ovih prostora, ekskluzivno imaju priliku vidjeti detaljni fotografski zapis megalitskih zidina Zvonigrad - oblikom vrlo sličnih kao u Daorsonu i kod ilirsko-grčkih starih gradova u Albaniji ili južnoj Iliriji.  

pogled od sjeveroistoka prema jugozapadu preko uske plodne udoline (drage) na ruševine kupolaste glavne daorsko-ilirske gradine Zvonigad

pogled s vrha vapnenačke uzvisine od sjeverozapada prema jugoistoku, s vidljivim gornjopološkim uskim poljem (sredina-lijevo) i jugoistočnim rubom Mostarskog blata (sredina-desno) 

Ovo predstavljanje ili istraživačka-fotoreportaža na određen način može se nazvati ekskluzivnom zbog toga jer do sada u javnim medijima, fotografija, a pogotovo video-zapisa kiklopskih zidina Zvonigrada – gotovo da i nije bilo nikako. Sve do sada. Naime, ekipa dokumentarnog programa BHT1 televizije, emisije Nova avantura na čelu s Nihadom Zečevićem, snimajući s autorom ovog portala nalazišta fosila i stijene u Grabovoj Dragi, usputno je odlučila snimiti i scene Zvonigrada – koji se nalazi odmah na uzvisini iznad fosilifernih eocenskih stijena. Kako cijela TV ekipa, tako i autor ovog portala, po prvi put su zapazili, a potom istražili te dobro snimili – prave –kiklopske zidine izgrađene od ogromnih poput stećaka isklesanih megalita precizno složenih jedan na drugi tako da ni par mm šupljine nije ostalo između njih. Ono što najviše intrigira i zapanjuje, jest to da se promatrajući dijelove ovog bedema jasno vidi kako su oni samo dijelomično (možda oko 5 %) u cjelovitosti otkriveni, ili drugim riječima rečeno - veći dio kiklopskog zida još se uvijek krije ispod kamenja i time svoje potpuno objelodanjivanje čeka do  budućih zahtjevnijih istraživačko-fizičkih aktivnosti 'otkopavanja' i uklanjanja okolnih stijena uz njegove rubove. Ovaj megalitski zid nalazi se sa sjeverozapadne strane od same centralne kupolaste gradine, koja je pak smještena neposredno iznad kanjona malog potočića koji u vrijeme većih voda tvori malo nizvodnije u kanjonu prekrasan mali slap – Grkuš, kojeg nismo snimili radi otežanog prilaza njemu. No, odmah ispod centralne gradine, na mjestu gdje započinje kanjon u smjeru od sjevera prema jugu i Mostarskom blatu, tekao je potočić koji je kaskadno padao i tvorio prekrasna manja prozirno-smaragdno-zelena jezerca. Iz svega zapaženog i viđenog, jasno se može zaključiti kako je osim reljefne strateške pozicije, upravo voda kao izvor života u obliku ovog potoka s pitkom vodom, doprinjela tome da su neposredno iznad izvora i potoka na ovom dijelu gornjo-pološkog polja još prije 2 500 godina ljudi napravili masivne utvrde i staništa za život. Voda, geo-strateška pozicija i karakter stijena predstavljaju najbitnije faktore tadašnje odluke grko-ilira da baš na ovom, naizgled pustom, području odluče živjeti, no uz ove faktore vjerojatno su postojali još neki faktori – kao možda npr. to; da su na ovom dijelu od Gornjeg Pologa do Grabove Drage sadili vrlo kvalitetno žito od čega su pravili dobro i cjenjeno pivo (za Ilire je poznato da su proizvodili pivo), a moguće je i to da su, usljed rasta mnogih ljekovitih trava ovdje, imali vrhunski med i proizvodili vrhunsku rakiju medovaču, koju su 'prodavali' tj.razmjenjivali s ostalim Daorsima i Ilirima (također je poznato za Ilire da su pravili medovaču). Najbolje i najfinije napravljeni megalitski bedem dug oko 180 m, koji je od onoga u Daorsonu duži više od 4 puta, ovdje u Zvonigradu – okrenut je i nalazi se sa zapadne strane, što vrlo vjerojatno pokazuje da su ovdje uistinu živjeli Daorsi čiji su prvi i najbliži neprijatelji bili Delmati koji su živjeli zapadno od njih. Osim ovih arhitekturalnih karakteristika zvonigradskih zidina, ovome zaključku doprinose i na centralnoj gradini brojni vidljivi manji ulomci fine helenističke keramike – kakva je nađena u Daorsonu, kao i na Hvaru te Visu –gdje su također živjeli helenizirani Iliri. Uz sami megalitski zid ispod jedne velike stijene vidljivi su pravokutno ostaci zidova, što je vjerojatno činilo svojevrsnu pokrivenu prostoriju s krovom od drveta i šiblja, korištenu za stanovanje ili pak boravak ilirskih (daorskih) čuvara utvrde i naselja. Uz i okolo ovog megalitskog zida još je bolje uočena vrhunska primjena - geologije ili znanja o stijenama što se vidi u tome da su tadašnji iliro-grci (Daorsi?) na licu mjesta cijepali/lomili izdanke vapnenca, nakon čega su ih odmah klesali i slagali u kiklopski (megalitski) zid. Naime, i ovdje uz kiklopski zid iz zemlje izbijaju 30 – 70 cm gotovo vertikalni slojevi vapnenca gornjokredne starosti, s mjestimično uočljivim presjecima rudista. Ovakav već polovično odrađen posao u stvaranju zida od strane, ne ljudi već prirode, nije mogao svatko prepoznati već one osobe s malo boljim zapažanjem i zaključivanjem o geološkim karakteristikama terena, tj.koje vrste stijena su dobre a koje loše za gradnju, zatim na kojim dijelovima reljefa treba graditi kao i to kakav karakter, nagib slojeva i pukotina je najbolji na stijenama za njihovu građevinsku upotrebu. Osim ovoga, očigledno je vrlo dobro znanje o hidrogeologiji jer je bilo prilično smjelo odvažiti se velikoj skupini ljudi (plemenu) ići živjeti na više od 600 m.n.v.u ovaj gotovo planinski kraj, ali taj rizik je bio životno 'plodonosan' i uspješan ponajviše radi prepoznavanja hidrogeologije ovog terena-na način da su tadašnji ljudi vrlo dobro znali gdje se točno nalaze izvori pitke vode, koliko dugo traju i koliku količinu vode daju, kao i to u kojim stijenama se mogu praviti bunari za pitku vodu. Sve u svemu, uz Daorson imamo još jedan arheo-geo- turistički potencijal u Hercegovini, koji osim što nije uopće dosada kao takav valoriziran, nije gotovo nikako ni istražen, a to je ilirski megalitski grad – Zvonigrad u zapadnoj Hercegovini. 



slike gore: početni vršni dio kiklopskog zida sa sjeverne strane




slike gore: dio očuvanog kiklopskog zida na zap.strani gornje trećine cjelokupne dužine bedema 


vidljivi fino klesani rub- gotovo potpuno identičan mnogim rubovima blokova (megalita) u zidu Daorsona


slike gore: zap.strana središnjeg dijela dužine bedema - ovaj kiklopski zid se može pratiti u cijeloj dužini od sjevera prema jugu sa zapadne strane, pri čemu se vidi da ponire dublje u 'zemlju' i stijenske komade, što ukazuje da ga treba dobro očistiti  s ove vanjske zap.strane i od srušenih blokova i komada kamenja, ali i od zarasle vegetacije koja nakon što olista poput šume vizualno sakrije ove impresivne zidine



slike gore: odprilike središnji dio dužine bedema, većina obrađenih blokova (posebice pri dnu zida) imaju najmanju težinu preko pola tone

dio velikog subvertikalnog izdanka gornjokrednog vapnenca s kojeg su vrlo vjerojatno tadašnji Iliri (Daorsi) cijepali i klesanjem dobivali velike 'stećkolike' blokove - megalite

manji, pravokutno obzidani prostor sa zapadne strane velikog megalitskog bedema ispod veće stijene - moguće natkriveno obitavalište - prostorija

samo jedan od mnogobrojnih višetonskih fino obrađenih blokova, kakvi su (nakon vjerojatnog rušenja od strane Delmata) ostali razasuti i razbacani diljem bedemskog područja


slike gore: ekipa s BHT1 televizije u pažljivo pristupa ka krajnjem južnom dijelu megalitskog bedema

još par višetonskih isklesanih 'stećkolikih' blokova



slike gore: pogled na možda najviše vidljivi i očuvani dio s pravokutnim spojem megalitskih bedema - mogući dio nekad veće - četvrtaste kule ili prostorije


slike gore: donji dio megalitskog bedema - pogled na jugozapad



slike gore: donji dijelovi kiklopskih, sada poprilično srušenih, zidina

vidljivi višetonski megaliti uz rubove bedema





slike gore: krajnji (južni) dijelovi kiklopskog dugog zida na Zvonigradu 

pogled prema kanjonu neposredno ispod centralne kupolaste gradine jugoistočno od gore prikazivanog kiklopskog zida


slike gore: malo smaragdnozeleno jezerce koje tvori potočić ispod malog vodopada


slike gore: pogled prema jugozapadu gdje se bistri potočić slijeva niz male vodopade

pokušaj što boljeg snimanja video scene ovog potočića i kanjona kroz koji teče





slike gore: kanjon s pružanjem u južnom i jugozapadnom smjeru

ilustracija mogućeg i pretpostavljenog izgleda kiklopskih zidina na Zvonigradu, pogled prema jugu i Mostarskom blatu

 
pogled na prostorni odnos Daorsona i Zvonigrada, moguća dva grada od istog plemena Daorsa