CILJ I ZNAČAJ PORTALA

Ovaj portal ima za cilj prikazivanje, promociju, uvid, kao i zaštitu pojedinih prirodnih, posebice geoloških, te arheoloških, posebice prapovijesnih, osobitosti na prostoru Hercegovine - u obliku pretpostavljenih mogućnosti, spoznaja i otkrića s prvenstvenom namjenom dostupnosti svih ovih pretpostavki, spoznaja i otkrića svim onima koji vole prirodu i arheologiju.





Mr.sc.Goran Glamuzina dipl.ing.geologije

utorak, 19. svibnja 2015.

PREDSTAVLJAMO: MANDINA GOMILA KOD GRUDA - MALO POZNATA EKSTRA-MOĆNA HERCEGOVAČKA GRADINA S MEGALITIMA I KIKLOPSKIM ZIDOVIMA / Illyrian megalithic site - Mandina gomila - One of the powerfull ancient prehistoric hillfort in Bosnia and Herzegovina

SNAŽNA KIKLOPSKA (DELMATSKA?) UTVRDA KOD GRUDA - MOGUĆE DREVNO ILIRSKO SVETIŠTE ILI KULTNO MJESTO;


Sve brojniji i brojniji internetski prikazi kako ovdje, tako i na drugim web stranicama bez ikakve dileme svima jasno kao dan pokazuju činjenicu da je prostor Hercegovine prostor unutar čitave regije od Slovenije, preko Istre, Dalmacije, Crne Gore pa sve do Albanije, s daleko najvećim brojem megalitskih (prapovijesnih) lokaliteta predstavljenih gradinama, tumulima, (van)gradinskim naseljima, menhirima, ostacima nastambi i drugim zanimljivim megalitskim objektima, od kojih, što je najzanimljivije, velika većina nije uopće istražena, a čak veliki dio njih nije niti registriran kao arheološki lokalitet. Stoga se s pravom može kazati da svima onima koji istražuju megalite ili ih žele pronaći, otkriti i istražiti, hercegovačka regija s brdima i planinama izgrađenim od krškog kamena vapnenca predstavlja pravi el-dorado ili istraživački raj. Jer megaliti i megalitske građevine se nalaze i kriju doslovno pored svakog i manjeg i većeg naselja u Hercegovini te doslovno na svakom drugom brdu ili uzvišenju, a često i doslovno na svakom brdu. 
Upravo jedna takva megalitska, bolje rečeno - kiklopska - građevina nalazi se u neposrednoj blizini Gruda u zapadnoj Hercegovini, pri čemu njezin naziv Mandina gomila uopće ne upućuje u to da je riječ ni više ni manje već o jednoj od najmoćnijih hercegovačkih gradina odnosno prapovijesnih ilirskih utvrda izgrađenoj od enormne količine, mjestimično ogromnih kiklopskih blokova gornjokrednog vapnenca. Dolaskom do pred ovu gradinu i obilaskom njezinih bočnih i vršnih dijelova zamijećuje se i druga zanimljivost a to je da su bedemi i zidovi kao i podzide na ovoj gradini ostali poprilično dobro očuvani pri čemu se, dolaskom na lice mjesta i uvidom izgleda samih bedema izbliza, jasno može načiniti rekonstrukcija izgleda ove impresivne kamene prapovijesne građevine. U općenitom smislu ova velika prapovijesna građevina je imala oblik ogromne kupole ili krnje kupe s dva izduženo lučna bedema u gornjoj višoj polovici koji se pružaju sa sjeverozapadnih, zapadnih i južnih strana, dok se sa sjeverne strane nalaze stepeničasto-terasasti pravolinijski niži bedemi s pružanjem od istoka prema zapadu, te ono što je u arhitekturi čitavog ovog objekta možda i najzanimljivije - na čitavom jugozapadnom i južnom dijelu podnožja ostali su očuvani masivni temeljni podzidi, ustvari pravi kiklopski zidovi s blokovima mjestimično teškim i po nekoliko tona. Osim oblika kiklopskih podzida, jasno se mogu prepoznati uz njih nadograđene dijelove otprilike polučetvrtastih ili lučnih kula također s pravim megalitskim odnosno kiklopskim zidovima. 
Dva su glavna pitanja koja se vezuju za ovu megalitsku javnosti prilično nepoznatu građevinu; prvo - tko su bili pravi graditelji i naseljenici ove gradine, te drugo - koja je prava svrha građenja ovako moćne kamene građevine za razliku od brojnih neposredno smještenih drugih gradina ili velikih tumula s puno manje impresivnijom arhitekturom i impozantnošću ? Odgovor na prvo pitanje možda je i jednostavniji ako uzmemo u obzir relativno česte dosadašnje nalaze (metalnih predmeta, keramike itd.) iz relativno neposrednih gradinskih lokaliteta koji su jasno svrstani ka srednjodalmatinskoj grupi ili pak delmatskoj ilirskoj skupini. Stoga bi se relativno pouzdano pripadnost ove moćne gradine Mandina gomila mogla pripisati upravo Delmatima, ili u najkrajnjem slučaju precima Delmata ili Pradelmatima ukoliko moćne kiklopske zidine iz temelja gradine datiraju još iz brončanog doba. Svakako i jedino će neka buduća detaljnija arheološka istraživanja pokazati točniji odgovor na ovo pitanje. No odgovor na drugo pitanje, teško da i ponajbolji arheolozi mogu dati, i to ponajviše iz razloga što odgovor na ovo pitanje izlazi posve iz tipičnih arheoloških okvira razmišljanja i istraživanja te ulazi u domenu metafizike i nečega što samo možemo svi jednako, ili pak proizvoljno, pretpostaviti. S obzirom na autorov izravni terenski uvid na licu mjesta s detaljnim snimanjem čitave gradine, te usporedbom s ostalim okolnim gradinskim lokalitetima, pretpostavka je da bi glavna svrha izgradnje ovog moćnog prapovijesnog objekta kod Gruda bila u kultnoj svrsi kao svojevrsno drevno kameno svetište (pra)Delmata ili pak svojevrsno (pra)ilirsko specijalno mjesto štovanja sunca i arheoastronomskih događaja. 
Sve u svemu, nesumnjivo je da se u ovom dijelu zapadne Hercegovine relativno jednostavno dostupno pristupanju, nalazi impozantan i atraktivan prapovijesni megalitski objekat koji je itekako vrijedan zaštite, promocije i iskorištavanja u turizmu i lokalnoj baštini te koji zajedno s ostalim brojnim sličnim prapovijesnim (pra)ilirskim gradinama i tumulima nesumnjivo predstavlja potencijalni i još uvijek neprepoznati ogromni turistički brend ovog kraja. 

Mape položaja gradine 'Mandina gomila' neposredno istočno od Gruda:


Pogled prema bedemima 'Mandine gomile' od smjera zapada:


Jedan od brojnih, od strane nekadašnjih prapovijesnih žitelja ovog mjesta, postavljeni ogromni megalit na posebno okonturenim terasama također sa masivnim podzidama

UPOZORENJE I OPREZ ! - Nejverojatna ali vrlo opasna, mimikrija - poskok (Vipera ammodytes) najotrovnija europska zmija - gotovo potpuno stopljena s okolišem - čuva ovu gradinu, kao i mnoge druge u Hercegovine već od sredine proljeća pa do prvog većeg leda u 11.mjesecu:

Bedemi (mjestimično kiklopskih karakteristika) na zapadnom dijelu van gradine, kao bedem tzv.vangradinskog naselja

Bedemi, megaliti i kiklopski zidovi (podzide) Mandine gomile / Megalithic (cyclopean) walls on the Illyrian hillfort:








Vidljivi ogromni megalitski, mjestimično poluobrađeni, blokovi vapnenca koji čine kompletan temelj i osnovu čitave ove ogromne kamene građevine








Ogroman višetonski blok ispod kojega se nalazi nekakav (manji) otvor

Sjeverna strana vršnog dijela 'Mandine gomile' s vidljivim nižim terasastim zidovima

Zapadni dio vršnog dijela gradine:








srijeda, 13. svibnja 2015.

DAORSON - EKSKLUZIVNO - FOTO SPECIJAL OSTALIH (TAJNOVITIH) DIJELOVA HERCEGOVAČKOG DREVNOG GRČKO-ILIRSKOG GRADA / DAORSON - New photo-evidence of more (unknown) megalithic parts of the ancient Illyrian-Hellenistic city

DAORSON -EKSKLUZIVNO RAZOTKRIVANJE NEVJEROJATNOG MAJSTORSTVA DREVNIH GRADITELJA ILIRA DAORSA U KAMENOM ZIDANJU I PREOBLIKOVANJU ČITAVOG BRDA;

Daorson ili gradina Ošanići (Banje) - je - drevni kameni, odnosno bolje rečeno - megalitski grad star više od dvije tisuće godina smješten visoko na zaravnjenom krškom rubu litice na početku kanjona Radimlje s istočne strane, koji po mnogima predstavlja jedan od najatraktivnijih i najvrjednijih arheoloških lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Najnovija detaljna analiza specijalno načinjenih snimaka sa malo manje posjećenih i znanih strana Daorsona (ili po nekima gradine u Ošanićima), pokazuje da je čitav širi prostor Daorsona, prava arheološka senzacija i atrakcija ne samo u Bosni i Hercegovini već i mnogo šire. Naime, iako je dosad čitav ovaj prostor u nekoliko navrata u zadnjih 60-ak godina detaljno arheološki istraživan, njegova detaljna rekonstrukcija, posebno ona arhitekturalno-građevinska - dijela zapadno od glavnog akropolskog prostora nije dosad nigdje, čak ni u stručnim arheološkim radovima načinjena. Kao što je i javnosti, tako je i arheolozima, dosada gotovo većinom glavnu tematiku istraživanja, i javnosti mjesto posjećivanja, predstavljao čitav kompleks koji se nalazi unutar i okolo najimpresivnijih megalitskih zidina na vrhu litice te na zaravni u istočnim smjerovima, dok naprotiv tome donji čitav padinski dio od vrha centralne gomile tzv.akropole pa zapadno sve do samog korita Radimlje i dan danas obavijen je mogli bi smo slobodno reći velom tajne, i to u smislu - što se sve krije tamo, kakvi su to točno objekti, koliko su stari, kako su točno izgrađeni, kakva im je detaljna arhitektura - na što ni danas nema u gotovo svim dosadašnjim arheološkim radovima o Daorsonu (ili gradine u Ošanićima) potpuno konkretnog i detaljnog odgovora na ova pitanja. Tu i tamo, uz naravno maksimalno uvažavanje svih dosadašnjih vrijednih istraživača ovog vjerojatno najatraktivnijeg arheološkog mjesta u BiH, ponegdje su napravljene (subjektivne) skice izgleda ovog padinskog dijela nazvanog Podgrađe, na kojima se već tada spoznalo da je riječ o vješto izgrađenim terasama i stambenim objektima. Osim toga, tijekom ranijih istraživanja uz otkopavanje i restauraciju megalitskih zidina s ulazom i dvjema kulama na vrhu litice, na ovim padinskim dijelovima pronađeni su vrlo značajni, ako ne i najznačajniji arheološki (pokretni) materijali iz vremena prapovijesti do antike, koji su vrlo jasno pokazali da je ovaj drevni grad naseljavala skupina Ilira s uvelike prihvaćenim helenističkim odnosno grčkim stilom življenja. Ovaj grčki tj.helenistički stil života najviše se ogleda u arhitektonskom stilu gradnje megalitskih zidina koji mjestimično imaju karakter pravih kiklopskih zidova. Upravo na glavnom megalitskom zidu dugom 54 m s ulazom i ostacima dviju četvrtastih kula, se najviše očituje helenistički stil arhitekture megalitskih zidova, a to je zidanje u otprilike pravilnim redovima sa slaganjem ogromnih višetonskih blokova isklesanih u paralelopipede s anatirozama ili bridnjacima.
Na internetu se može naići na pojedina pseudoznanstvena subjektivna 'maštovita' objašnjenja ovih zidina, kao npr. ona gdje se ovi zidovi upoređuju sa mnogo mlađim zidovima iz srednjeg vijeka iz Latinske Amerike, pa s onim u Egiptu i Turskoj s iznešenim floskulama u vidu fraza da je to 'neobjašnjiva metoda građenja' ili slično, što samo pokazuje ili svjesnu manipulaciju (needuciranim) čitateljima ili slušateljima ovakvih pseudoarheologa, ili pak određeno neznanje i needuciranost takvih pseudoznanstvenika koji sami daju ovakve teze. Naime, na prostoru sjeverozapadne Grčke u regiji Epir, na otocima u Jonskom moru kao i u Albaniji postoje stotine gotovo identičnih megalitskih zidova i ilirsko-helenističkih kao i helenističkih naselja tj. gradova, za koje se nedvojbeno zna na temelju mnoštva pronađenog arheološkog materijala, da je riječ o razdoblju tzv.helenizma negdje u vremenu od 5. pa do 1. st. pr.Kr., što dakako gledajući na geografsku blizinu s Daorsonom, nedvojbeno, uz sve dosada nađene materijalne predmete u i okolo Daorsona (keramika, brončano-željezni predmeti, novci, šljemovi ..) dokazuje da je i sami Daorson sa svojim megalitskim zidom -upravo jedna ilirsko-helenistička građevina - naselje, iz vremena helenizma. Dakle, svatko onaj tko želi uspoređivati zidine Daorsona s drugim sličnim zidovima, u prvom redu bi obavezno trebao poći sa zidinama i gradovima iz Albanije i Grčke, kao npr.:
http://www.megalithic.co.uk/modules.php?op=modload&name=a312&file=index&do=showpic&pid=109783&orderby=dateD ,
http://www.panoramio.com/photo/49592993,
http://www.panoramio.com/photo/33923422
http://www.panoramio.com/photo/42029528
http://www.panoramio.com/photo/48252810

Ranije snimljen (jesen) glavni akropolski dio Daorsona:


Ulaz u akropolski dio kroz megalitski zid / Daorson - monumental gate trought megalithic walls


Pogled izbliza na dimenzionalnost tj.monumentalnost obrađenih i složenih blokova vapnenca gornjokredne starosti

Slika gore i dolje: pogled sa zidina južne kule prema jugu, i vidljivi ostaci podzida i niveliranih dijelova padine pri samom vrhu (markirano na slici dolje)


Megalitski zid uz ulazni dio

Pogled prema jugu i vidljivoj poznatoj (možda i najpoznatijoj) nekropoli stećaka - Radimlja (sredina gore)

Zanimljivi detelj lučnog nadsvoda u bočnoj strani glavnog ulaza kroz megalitski zid

Zapadni dio akropolskog zida - vidljiv fino isklesani gornji horizontalni rub velikih megalitskih blokova


Akropolski dio - pogled prema jugozapadu s centralnom prilično srušenom gomilom (sagrađenom još u starije prapovijesno kasnobrončano-ranoželjeznodoba;


Pogled prema sjeveru s akropolskog dijelu u pravcu planine Velež i kanjona Radimlje.





No, iako se s gotovo potpunom sigurnošću može kazati da je 'glavni' dio Daorsona na prostoru megalitskog zida s ulazom i kulama iz vremena helenizma, za padinski dio tzv.Podgrađa na padinama prema Radimlji nedvojbeno su nužna buduća detaljna arheološka istraživanja svih prisutnih arhitektonskih elemenata na ovom prostoru. Ono što najviše impresionira, te predstavlja potencijalnu buduću dodatnu atrakciju Daorsona, jest to što ustvari čitavo brdo, od samog dna s istočne strane korita Radimlje s cijelom padinom sve do samog vrha gdje su 'glavne' gradske zidine, predstavlja u potpunosti ljudski preoblikovan prostor pri čemu je autor, detaljnim pregledom specijalno načinjenih fotografija od smjera zapada prema istoku, razotkrio čitav niz majstorski napravljenih megalitskih podzida terasa, zidova, stepeništa, staza, kao i samih (stambenih ili ?) objekata mjestimično i velikih dimenzija uporedivih sa najpoznatijim glavnim megalitskim zidom na zaravni na vrhu litice. Malo detaljnijim pogledom jasno su se pokazale i druge impresivne arhitekturalno-graditeljske osobitosti drevnih Daorsa pri čemu se posebno mogu izdvojiti brojni rubni dijelovi stmih vapnenačkih padina u potpunosti nivelirani u horizontale i terase, te prave megalitske, kao i kiklopske zidove, napravljene na gotovo okomitim ili vrlo strmim dijelovima vapnenačke padine, slično kao u poznatog grada Inka Machu Picchu. Uz ovo sve, još su se 'ukazale' jasno vidljive drevne staze, putevi, te mjestimično i stepeništa podzidana klesanim vapnencima, koje su spajale međusobne niže s višim terasama i objektima na terasama. Vidljivo je i još dosta megalitski zidanih padinskih i terasastih dijelova koje samo daju naslutiti kakvu bi atraktivnost imao čitav ovaj prostor Daorsona nakon što bi se ovo sve detaljno i u potpunosti raščistilo od sve vegetacije, koja je posebice sad u proljetno i ljetno doba skoro u potpunosni poput prašume sakrila sve ove megalitske zidine i objekte. Iako je ovaj padinski prostor kao što je već navedeno ranije bio arheološki istraživan, fotografija, posebice onih na kojima se jasno vide svi ovi megalitski zidovi, podzide i objekti na padini posve ispod akropolskog 'najpoznatijeg' dijela Daorsona, na webu gotovo da se ne može pronaći te stoga ovaj fotoprikaz predstavlja svojevrsni ekskluzivni uvid u ovaj još uvijek tajnoviti i nepoznati dio Daorsona.

'NEPOZNATI' DAORSON - ZAPADNI DIO - PODGRAĐE - FOTOSPECIJAL: