CILJ I ZNAČAJ PORTALA

Ovaj portal ima za cilj prikazivanje, promociju, uvid, kao i zaštitu pojedinih prirodnih, posebice geoloških, te arheoloških, posebice prapovijesnih, osobitosti na prostoru Hercegovine - u obliku pretpostavljenih mogućnosti, spoznaja i otkrića s prvenstvenom namjenom dostupnosti svih ovih pretpostavki, spoznaja i otkrića svim onima koji vole prirodu i arheologiju.





Dr.sc.Goran Glamuzina dipl.ing.geologije

subota, 20. veljače 2021.

MARS-2021! - SVJEDOČIMO EPOHALNOM SCI-FI DOGAĐAJU U POVIJESTI ČOVJEČANSTVA! - MARS KRIJE 3 MILIJARDE GOD.STARE FOSILE ?!

IDEMO U DOSAD NEVIĐENO ISTRAŽIVANJE SEDIMENTNIH STIJENA NA MARSOVSKOM -JEZERU, KOJE VRLO VJEROJATNO SADRŽAVAJU FOSILNE OSTATKE ORGANIZAMA IZ NEKADAŠNJIH MARSOVSKIH RIJEKA, JEZERA, MORA, LAGUNA I DELTI ; 


Za sve one koji imaju normalnu zdravorazumsku razvijenu ljudsku znatiželju za novim uvidima, za novim otkrićima, za novim spoznajama, o nama samima, ali i o vječnom pitanju - da li smo sami u svemiru, i da li ima još života, pa možda čak i života sličnoga nama, u prostranstvima koja nas okružuju?, prije par dana izvedeno slijetanje najnovijeg specijalno načinjenog velikog robotiziranog vozila - rovera Perseverance-a na površinu crvenog planeta Marsa, bez ikakve sumnje predstavlja epohalni događaj u dosadašnjoj povijesti čovječanstva. 

Snimka načinjena live u trenutcima spuštanja rovera Perseverance-a na površinu Marsa

Mapa položaja sletišta rovera Perseverance na Marsu (u oči upada istaknutost i neobičnjost ova dva gornja gotovo potpuno jednaka kružna kratera..)

Ilustracija rovera na površini kratera Jezero

Ovaj nevjerojatan događaj kojeg slobodno možemo okarakterizirati kao -ostvarenje filmskih spektakularnih sci-fi scenarija i sci-fi filmova, još je više upotpunjen samom činjenicom 'ludog' dizajna i konstrukcije robota-vozila tj.rovera naziva Perseverance, te posebice činjenicom da je zajedno sa neviđeno napravljenim robotom na površinu Marsa spušten i čudesni specijalno konstruirani helikopter za let na Marsu. Ovaj čudesan svojevrsni 'Mars-kopter' predstavlja prvu letjelicu koja će letjeti na površini Marsa, i već samo ovo navođenje ove rečenice predstavlja nevjerojatno sci-fi ostvarenje kakvo čak nije bilo ni u filmovima prikazivano. Sami robot-rover Perseverance opremljen je s najnovijom izrazito visokorazvijenom tehnologijom, hi-res kolor kamerama od 20 megapixela, specijalnim analizatorima i prašine i tla i stijena, zatim uređajima za ubušavanje sedimenta i uzimanja uzoraka te brojnim ostalim nevjerojatnim tehničkim sci-fi čudima kakva dosada nigdje nismo vidjeli. A tek slučaj specijalnog robota helikoptera predstavlja nešto uistino neviđeno, pri čemu ćemo svi s ogromnim nestrpljem čekati prve javno objavljene snimke i fotografije leta ovog marsovskog 'man-made' tehnološkog čuda. 

No, da se vratimo osnovnoj i glavnoj srži čitave ove misije na Mars u ovoj godini čemu svi svjedočimo. Ono što predstavlja daleko najbitniju vrstu znanosti koja je u fokusu čitavog ovog istraživanja Marsa jest geologija i geoznanosti koje se odnose na proučavanje stijena. No, u ovom 'marsovskom' slučaju riječ je o tzv.interplanetarnoj geologiji, koja se u posljednje vrijeme uči na gotovo svim jačim svjetskim geološkim fakultetima, te koja ima temeljne teorijske osnove u geologiji vezanoj za naš planet Zemlju. Naime, geologija je upravo ta jedna nevjerojatna znanost koja je u podjednako ogromnoj mjeri, osim na Zemlji, primjenjiva i u čitavom svemiru, a posebice u nama najbližim nebeskim i svemirskim tjelima kao što su planeti u Sunčevom sustavu, osobito planeti bliže Zemlji. Naravno, da je u tom okviru i kontekstu, crveni planet Mars, koji je na udaljenosti od Sunca 4.idući planet od Zemlje, sa svojom neobičnom, i nadasve misterioznom kamenom površinom sastavljenom od crvenog stijenja,. već dugi niz godina, daleko najzanimljiviji planet u fokusu većine interplanetarnih i svemirskih istaživanja. 

A da stvar i čitava ova priča oko najnovijeg robotiziranog istraživanja Marsa bude još višestruko zanimljivija, govori nam i odnedavno kristalno jasno objavljen stav gotovo svih glavnih voditelja ove misije iz NASA-e i JPL-a, da je glavni cilj ove misije - potraga za drevnim tj.fosilnim ostacima života na Marsu! Drugim riječima rečeno, a što ulazi u okvir prethodno rečene geološke misije i svrhe ispitivanja Marsa, - glavni fokus predstavlja ustvari paleontologija Marsa. Upravo ovo sve o čemu svjedočimo ovih dana, sve ove teze i pretpostavke za sve ono što se može otkriti ispitivanjem Marsa, predstavlja ostvarenje još 2012.godine od strane autora ovog bloga jasno napisane pretpostavke i stava da će glavna stvar u budućim istraživanjima Marsa biti ni manje ni više već potraga za fosilima. No, iako je ova stavka uvida i mogućeg pronalaska po svemu sudeći manjih fosilnih organizama jako uzbudljiva, naša ne samo ljudska mašta već i normalno vizualna logika pogleda na stvari, probija ograničavajući okvir uvida i otkrića na Marsu na paleontologiju, i dozvoljava nam čak i toliku slobodu da dajemo, možda čak i opravdane, pretpostavke da se na površini Marsa krije nešto u odnosu na malene fosile - puno puno veće i značajnije. O čemu se tu može raditi ? Može se raditi o tome da je uistinu na Marsu, u onom vremenu prije 2,5 i 3 milijarde godina kad je nepobitno na površin Marsa postojao gotovo zemaljski jednaki okoliš s mnoštvom rijeka, mora, jezera, delti i laguna, a prije nadolazeće mega-kataklizme koja je čitav taj gostoljubivi vodeni okoliš totalno uništila (vjerojatni mega-impakt ili udar nekog velikog svemirskog objekta ili tijela), postojao čak i kompleksni ne samo život već i svojevrsna Marsovska kultura ili civilizacija visokointeligentnih bića. Jer zašto bi to isključivali, ako po prostoj logici već imamo od svih znanstvenika na svijetu koji istražuju Mars, definitivne potvrde da je na Marsu prije te mega kataklizme postojao nevjerojatan okoliš prepun vodenih prostranstava, rijeka, jezera i mora. A svi znamo da su se i na Zemlji, u vremenima (vidi 'slučajnosti') upravo paralelnima dobu kad su na Marsu bila posljednja vremena postojanja vodenih okoliša, a to je prije par milijardi godina, prvi oblici života javili ni manje ni više već u vodenim okolišima ili u prijevodu - pod vodom. A znamo po paleontologiji i paleobiogeografiji da su se nadalje s pojavom prvih višestaničnih organizama na Zemlji, baš u tim vodenim prostranstvima i plitkim morima dogodile prave tzv.eksplozije života, pri čemu je jedna od takvih najpoznatijih 'eksplozija' - čuvena Kambrijska eksplozija života koja se dogodila tijekom geološkog perioda Kambrija prije otprilike pola milijarde godina. Ako se vodeći ovom svima iole upućenijima u zemaljsku paleontologiju kristalno jasnom logikom stvari, samo malo zamislimo nad svemu onome što je postojalo u davnoj geološkoj prošlosti Marsa, vidimo da je mogućnost za predkataklizmičkim postojanjem viših i razvijenijih oblika života u okviru vodenih morskih, jezerskih ili riječnih okoliša na Marsu, sasvim izvjesna te vrlo vjerojatna stvar. Upravo ovim čudesnim i epohalnim uvidima i otkrićima na površini Marsa neizmjerno doprinose, i već su doprinijeli, svi dosadašnji poslani robotizirani roveri koji su odradili, i tek planiraju odraditi, golemi posao na Marsu. U tom kontekstu autor bloga koji već više od 10 godina budnim okom i jako pozorno prati sva izvedena NASA-ina istraživanja crvenog planeta, načinio je jednu detaljniju vizualnu analizu brojnih izrazito visoko-rezolucijskih fotografija koje je načinio rover Curiosity tijekom 2012 godine. Ono što predstavlja vrijednost ovog uvida te prezentacije svih ovih autorovih uvida u vidu prijašnjeg blog članka na portalu fosili-hercegovina http://fosilihercegovina.blogspot.com/2012/10/misija-mars-da-li-ima-ili-je-bilo.html , jest činjenica da se danas više nigdje na internetu ne mogu pronaći svima javno dostupne ove visokorezolucijske fotografije s površine Marsa koje su tad bile načinjene od strane rovera Curiosity. U tom kontekstu, a i u današnjem kontekstu ovog najnovijeg čudesnog istraživanja Marsa, vrijedi spomenuti veliku ulogu ovih naših prostora, kako ljudi koji imaju porijeklo s ovog prostora, tako i samog ovog prostora kao što je to slučaj s već sada planetarno poznatim nazivom kratera Jezero, te okolnih marsovskih paleorijeka, kojima su imena data po nazivima iz BiH. A u kontekstu još veće uloge pojedinih 'naših' ljudi u misijama na Mars, neophodno je spomenuti pok.stručnjaka iz NASA-e i JPL-a - Jacoba Matijevića poznatijeg i kao Jack Matijević, po kojem je nakon njegove smrti u njegovu čast doprinosu razvoja i konstrukciji prvih rovera - jedna neobična tektonska stijena dobila popularan naziv 'Jack Matijević rock' https://en.wikipedia.org/wiki/Jacob_Matijevic . Ovu izuzetno vrijednu i ključnu ulogu 'naših' ljudi ili ljudi koji imaju korijene s ovih prostora, nakon Jack-a Matijevića, i u ovoj najnovijoj misiji na Mars, nastavljaju dvije vrijedne znanstvenice - Sarah M.Milkovich te Tanja Bosak: https://www.vecernji.hr/techsci/svijet-na-korak-do-svemirske-revolucije-tragove-zivota-na-marsu-istrazuje-i-hrvatica-tanja-bosak-1470431   ;  https://www.vecernji.hr/techsci/hrvatica-otkrila-detalje-o-nasa-inoj-misiji-na-mars-uhvatio-nas-je-strah-glavni-inzinjer-postao-je-jako-nervozan-1470586

U odnosu na prethodno spomenutu prijašnju misiju na Mars iz 2012.godine, osim višestruko u tehnološkom smislu razvijenijih te dizajniranih robota-rovera kao i novog Mars-helikoptera, dodatnu mnogo veću potencijalnost ovogodišnje misije na Mars s Perseverance-om, jasno potvrđuje i sama činjenica da sletište i mjesto po kojem će se kretati, tj.po kojem se već kreće robot rover - krater Jezero, predstavlja ni manje ni više već jedan golemi sedimentacijski bazen gdje se gotovo isključivo nalaze sedimentni tipovi stijena nastalih u drevnim marsovskim rijekama, deltama, obalnim morskim područjima, te lagunama. Upravo sama ova činjenica nepobitne geologije kratera Jezero i proste geološke - facijesne logike, daje nam svima opravdano očekivanje da će se u nekim trenutcima unutar bar jednog površinskog dijela svih ovih sedimentnih stijena u Jezeru, snimiti određeni neobični oblici i strukture koje bi predstavljale fosilne ostatke drevnog marsovskog života u ovim vodenim prostranstvima. A da li osim fosila, možda u bližoj ili široj okolici ima i još nečega što umnogome i dimenzijama i značajem, nadilazi same fosilne ostatke, to možemo kroz čisti naš zdravi vid i vizualnu moć opažanja, opravdano pretpostaviti za neke kako ranije zapažene, tako i recentne s roverom Perseverance-om fotografirane jako neobične i prilično velike pravolinijske, pravokutne ili pak 'neprirodno' zaobljene, strukture koje svatko može zamijetiti uvećavanjem pojedinih dijelova visokorezolucijskih načinjenih snimaka marsovske površine. U tom kontekstu, da li je možda opravdano dati mogućnost i postaviti pitanje, da se osim geologije, na površini Marsa, krije i arheologija ? Po mišljenju autora ovog bloga, sasvim je opravdavajući temelj za ovom mogućnošću i za ovim pitanjem, a o svemu drugome i eventualnim drugačijim pokazateljima, svi oni zainteresirani za ovu planetarno povijesnu misiju na Mars, mogu to vlastitim čulima i vizualnim pregledom svih javno obznanjenih fotografija s Marsa, načiniti. 

FOTOGALERIJA (najnovija misija Mars-2021, s dodatkom autorovih opažanja ):









Na slikama gore - satelitske snimke dijela Marsove površine na krateru Jezero

Slike dolje: posljednje objavljene direktne snimke s rovera Perseverance uz pridodani osvrt autora bloga na pojedine detalje








ponedjeljak, 2. ožujka 2020.

NEUMSKI DOLOMITI - JEDINSTVENI GEO-BOTANIČKI REZERVAT BiH, IZGUBLJENI PRIRODNI RAJ NA PLAVIM DOLOMITIMA JURSKE STAROSTI

''HERCEGOVAČKI DIVLJI ZAPAD'' NA PLAVIM DOLOMITIMA - NESTVARNI KRAJOLIK S JEDINSTVENOM GEOLOGIJOM, VEGETACIJOM, ALI I IZGUBLJENIM ILIRSKIM MEGALITSKIM KOMPLEKSIMA; 


Iako je već relativno dobro poznata činjenica da područje Neuma, posebice njegovog neposrednog zaleđa, obiluje raznoraznim prirodnim te arheološkim atrakcijama, malo je poznato to da se ovdje krije i jedan jedinstveni geo-botanički rezervat, jedan iznimno vrijedan 'geopark', formiran na upečatljivim sivo-plavim dolomitima jurske starosti, na kojem je se razvila i prilagodila jedna posve endemična izrazito mediteranska vazdazelena vegetacijska zajednica adaptirana na ovu specifičnu geološku podlogu i vladajuću mediteransku klimu. Ovaj tek nedavno prepoznati, i mogli bi smo reći, iznova otkriveni, jedinstveni prirodni krajolik Bosne i Hercegovine, prostire se na površini od preko 500 hektara sa svojom središnjem i glavnom dolomitnom zonom istočno od sela Moševići u neposrednom zaleđu Neuma koja zauzima površinu od oko 200 hektara. Bočno od ove centralne dolomitne zone koja je ujedno i najatraktivnija, na sjeverozapadu i istoku prostire se još nekoliko manjih no isto tako specifičnih te atraktivnih geo-botaničkih dolomitnih zona, pri čemu se sve ove zone nalaze unutar jednog jedinstvenog prostora koji se pruža otprilike od sela Dubravica i Grabovica na jugoistoku pa sve do sela Dobrovo i Babin do na sjeverozapadu.

Neumski dolomitni pojas ili zona, predstavlja jedan prostorno ograničen pojas na kojem su se tijekom geološke prošlosti i intenzivnih tektonskih pokreta, formirali specifični reljefni ili geomorfološki oblici sastavljeni najvećim dijelom od dolomitnih stijena gornjo-jurske starosti iz perioda oksford-kimeridž. Prema najnovijoj geološkoj kronostratigrafskoj ljestvici (http://www.stratigraphy.org/ICSchart/ChronostratChart2020-01.jpg ) riječ je o sedimentnim stijenama starima oko 160 milijuna godina, a što je otprilike  središnje doba vladavine najpoznatijih izumrlih životinja na Zemlji - dinosaura. Nakon višestrukih i detaljnih terenskih obilazaka, kako svih razotkrivenih jurskih dolomitnih zona, tako i svih okolnih ili bočnih zona sastavljenih od nešto mlađih vapnenačkih stijena kredne starosti, došlo je se do zaključka da se na ovom dijelu neumskog zaleđa tijekom perioda mlađe jure nalazila jedna topla tropska laguna koja je bila povezana sa širim morskim prostorom poznatog drevnog oceana Tethys. Osim samog izgleda, strukture i litoloških karakteristika stijena, na ovo nam jasno ukazuju i vrlo zanimljivi fosilni nalazi školjki, puževa, algi, koralja i drugih organizama iz doba jure i krede, a koji su još ranije pronađeni na brojnim nalazištima ovog prostora, pri čemu su opisivani u nekoliko ranijih postova na ovom portalu. No, osim svih tih vrlo zanimljivih fosila davno izumrlih životinja, posebnu zanimljivost, pa i atrakciju, predstavljaju i sami reljefni oblici koji su se razvili na dolomitnim formacijama. Budući da se u ovom slučaju radi o dolomitnim sedimentima, a ne o vapnencima, upravo zbog te jako bitne razlike očitovane u različitom kemijskom sastavu dolomita kod kojeg u molekularnoj strukturi sudjeluju atomi magnezija koji s karbonatnim dijelom čine dosta jače ionske veze negoli su one kod čistog kalcij-karbonata odnosno vapnenca, sveukupno je uzrokovalo to da je dolomit očito i puno manje topljiva stijena nego vapnenac. Stoga, za razliku od svih okolnih vapnenaca koji grade najveći dio terena, a na kojima su se usljed jake podložnosti otapanju i kemijskoj koroziji razvili tipični i rašireni krški reljefni oblici kao što su oštre krške brazde, izjedline, pukotine, jame, kamenice i ostalo, na dolomitima su se razvile evidentno drugačije reljefne forme većih ili manjih zaobljenih i ponekad stršećih struktura u obliku tzv.kamenih gljiva, te čitavih brda sa specifičnom neokršenom trbušasto-zaobljenom reljefnom formom. Ono što uz ovaj specifični reljef, pridonosi vizualnoj upečatljivosti i atraktivnosti ovog dolomitnog pojasa, za razliku od bijelkasto-svjetlosivih boja okolnih vapnenaca, jest modrosiva, gotovo plava, boja dolomitnih formacija, te posebice interesantna specifična i endemična sklerofilno-crnogorična vegetacija izrazito mediteranskog karaktera. Još potpunijoj i očaravajućoj vizualnoj upečatljivosti doprinose pojave nevjerojatno lijepih potoka i vodotoka s bistrom modrozelenom vodom koji protječu upravo kroz ove plave jurske dolomite tijekom većeg dijela godine. Naime, jedna druga također vrlo bitna, geološka, osobina koja krasi ove dolomitne stijenske formacije, jest njihova vrlo slaba vodopropusnost, a ponegdje gotovo i neznatna, što je u hidrogeološkom smislu dovelo do toga da ove dolomitne stijene predstavljaju svojevrsne vodonepropusne geološke slojeve, ili izolatore, koji su doveli do toga da se upravo na ovom pojasu neumskog zaleđa kojeg sačinjavaju dolomiti, a ne vapnenci, nalazi jako veliki broj izvora pitke vode. Jedan od takvih upečatljivih izvora naziva Botina, upravo se nalazi unutar središnje dolomitne zone kod sela Moševići. Osim ovog izvora, u čitavoj dolomitnoj zoni od Moševića pa do Grabovice, prisutan je čitav niz većih ili manjih izvora koji onda formiraju jednu pravu mrežu uskih, ali vizualno upečatljivih vodotoka koji se u obliku biserno-sjajnih plavkastih potoka poput paukove mreže slijevaju niz zaobljene reljefne oblike plavih dolomita.

Sve prisutne i jedinstvene karakteristike ovog neumskog dolomitnog pojasa, proizvele su u konačnici vizualno jedan vrlo atraktivan, neobičan, te u neku ruku, nestvaran hercegovački krajolik koji na brojnim svojim dijelovima ima izgled jako sličan sjevernoameričkim polupustinjskim stjenovito-grmolikim područjima Teksasa, Arizone i Kalifornije, usljed čega ovaj specifični predio Hercegovine u simboličkom smislu možemo prozvati - ''Hercegovački divlji zapad''. Naime, osim prisutnih i neobičnih reljefnih formi dolomitnih formacija te na njima izrasle endemične vegetacije, izgledu poput 'divljeg zapada' pridonosi još i činjenica da su se na brojnim mjestima dolomitne stijene istrošile i erodirale u tolikoj mjeri da su proizvele doslovno pravi pjesak te pješčane formacije. Dakle, ovdje imamo i jedinstveni prostor prirodnih geoloških pjesaka ili pjeskovitog krajolika, sačinjenog od svjetložutog do gotovo bijelog pravog pjeska koji uvelike podsjeća upravo na pjeskovitu podlogu iz američkih 'western' krajolika divljeg zapada. Kad bi samo u hipotetsko-vizualnom smislu, ovom neumskom dolomitno-pjeskovitom pojasu, nadodali pokoji veći kaktus, dobili bi smo gotovo identičan krajolik poput aridnih pjeskovito-stjenovitih područja američkog 'divljeg zapada'. Isto tako, pojedini dijelovi ovog prostora, na kojima se nalaze prohodne staze i puteljci okruženi svjetložutim dolomitnim pjeskom te niskom grmolikom zimzelenom vegetacijom, predstavljaju idealne staze za jahanje konja, baš poput onih dijelova američkog zapada ili španjolske Andaluzije gdje su snimane western scene. Nigdje ili malo gdje u Hercegovini, pa i u čitavoj zemlji, možemo pronaći točno ovakav neobičan i specifičan pjeskovito dolomitni krajolik s vazdazelenom mediteranskom kserofilnom florom, što samo govori i ukazuje na činjenicu kakvu prevrijednu prirodnu, ali i ne samo prirodnu, baštinu krije ovaj dio prostora općine Neum.

Kao što smo spomenuli, osim specifičnog reljefa, reljefnih oblika, te podloge, vrlo važnu vizualnu odrednicu ovog prirodnog rezervata predstavljaju adaptirane specifične biljke koje promatrajući čitavo neumsko zalađe, ali i širu okolicu, možemo pronaći jedino na ovom prostoru i na ovim stijenama. Ovdje se radi o tzv.sklerofilnim ili tvrdolisnim vazdazelenim grmolikim biljkama koje rastu isključivo u zoni poptune ili čiste mediteranske klime. Ipak, dodatnu posebnost ovoj biljnoj zajednici koja raste na mezozojskim dolomitima u neumskom zaleđu, pridaju i pojedine neobične vrste konifera ili četinjača koje prirodno uspijevaju unutar ovo dolomitne zone pri čemu ponegdje sačinjavaju i prave niske ali vrlo guste šume sastavljene od nekoliko dominantnih vrsta mediteranskih niskih čempresa, igličastih borova, te s asocijacijom sklerofilnih vrsta mediteranskih toploljubivih vazdazelenih kritosjemenjača ili cvjetnjača. No, iako je vizualno evidentna dominacija određenog broja specifičnih i za ove, geološko-pedološke, uvjete, posebno adaptiranih zimzelenih biljaka, tijekom detaljnih terenskih obilazaka ovog područja došlo je se do uvida da se ovdje kriju i brojne druge, po svemu sudeći, endemične ili u najmanju ruku - raritetne vegetacijske forme te vrste biljaka koje po svemu sudeći rasti isključivo na ovakvoj podlozi te pod okriljem izrazite tople mediteranske klime. Sve u svemu, specifičnost ovog pojasa s jurskim plavim dolomitima u zaleđu Neuma, odašilje svima onima koji se zanimaju za biljke i botaniku, a posebice svima onima koji se bave istraživanjem bilja, tj.svim botaničarima, jedan primamljujući poziv da posjete ovaj južno-hercegovački primorski mediteranski krajolik, jer on po svemu sudeći sadrži i biljke koje su endemične, te koje dosad nigdje nisu opširnije opisivane.

No,  ne predstavljaju vrijedno bogatstvo i specifičnost ovog područja, samo prethodno opisivane geološke te vegetacijske osobitosti, već, isto tako nimalo manje vrijedan element koji se krije na ovom prostoru, a koji također predstavlja nedjeljivi izuzetno vrijedan segment ovog područja, odnosi se na arheološke ostatke i arheološka nalazišta iz prapovijesnog doba. Naime, kroz desetke i desetke detaljnih terenskih obilazaka, te nerijetko i pravih planinarenja, autor ovih redaka, razotkrio je činjenicu da ovo područje krije doslovno izgubljene drevne ili prapovijesne kamene gradove, i u potpunosti zaboravljene ilirske megalitske komplekse. Ovdje se radi o nevjerojatno brojnim kulturno-povijesnim, graditeljskim, spomenicima koje krasi izrazita megalitska arhitektura, svima općepoznata po tzv.kiklopskim zidovima, kao što je slučaj čuvene Mikene iz kasnog brončanog doba u južnoj Grčkoj. Temeljem svih mnogobrojnih obilazaka čitavog šireg prostora neumskog zaleđa, autor je pronašao pokazatelje i dokaze, da se ovdje kriju ne samo monumentalni oblici povijesnih drevnih kompleksa, već da je ovdje riječ o ostacima jedne od najstarijih europskih civilizacija koja je podizala čvrste objekte u monumentalnom ili megalitskom stilu zidanja, odnosno, ovdje se radi o svojevrsnom žarištu megalitske kulture čitavog europskog kopna. U tom kontekstu, autor je u periodu tijekom posljednje 3 godine, na čitavom širem prostoru neumskog zaleđa počevši od nasjevernijih dijelova oko sela Kolojanj, preko Hrasnog, planine Žabe kao središnje morfološke dominante čitavog prostora, pa sve do samog Neuma i morske obale zajedno s poluotokom Klek, razotkrio doslovno na stotine većinom manjih gradinskih lokaliteta, no koji posjeduju impresivnu megalitsku arhitekturu, te koji kao takvi predstavljaju vrijednu monumentalnu spomeničku baštinu. U okviru svih ovih otkrića, razotkriveno je par i jako velikih megalitskih gradina, također do sada u potpunosti nepoznatih i nigdje opisivanih, koje prema svim in-situ terenskim uvidima i zapažanjima, predstavljaju ni manje ni više već ostatke pravih izgubljenih drevnih gradova. Tu su također brojni razotkriveni ostaci misterioznih megalitskih obrednih ili kultnih građevina, odnosno u određenom smislu - hramova, zatim ostaci monumentalnih terasastih kiklopskih zidina, ostaci megalitskih opservatorija, kamenih monumentalnih utvrda, dugih kiklopskih bedema s kulama, ali i ostaci pravih izgubljenih megalitskih drevnih sela s ovalnim i četvrtastim ilirskim kućama izgrađenim često od golemih kamenih blokova. Ovdje se sveukupno radi o jednoj neprocjenjivo vrijednoj kulturno-povijesnoj baštini ne samo općine Neum već i čitave zemlje, što osim svog primarnog značaja kao lokalne baštinske vrijednosti, ima u bliskoj budućnosti jako veliki potencijal u turističkom iskorištavanju i valorizaciji, budući da je arheoturizam već postao ne samo nedjeljivim, već ponegdje i glavnim, segmentom u okviru turističke ponude brojnih zemalja na zapadu i drugdje u svijetu.

U okviru prethodno navedenih otkrivenih brojnih arheoloških lokaliteta s megalitskom gradnjom, koji se tek namjeravaju zasebno i vrlo detaljno opisati, te prezentirati, u jednom specijalnom velikom radu o 'neumskoj megalitskoj kulturi' na portalu megalita Hercegovine (http://megaliti-hercegovina.blogspot.com/ ) , vrijedno je istaknuti kako se nekolicina ovakvih izgubljenih ilirskih megalitskih kompleksa, među kojima i jedan pravi mali grad, krije upravo na prostoru jurskih dolomita, što dodatno upotpunjuje značaj i vrijednost ovog specifičnog pojasa neumskih dolomita. Kad se sve u konačnici uzme u obzir, tj.sve prisutne geološke, botaničke, kao i arheološke, osobitosti koje krije ovaj dio neumskog kraja, i južne Hercegovine, možemo ponosno podcrtati zaključak da, Općina Neum sadrži jedan ogroman sutrašnji potencijal, kojeg će biti moguće valorizirati i promovirati kako u vidu lokalne baštine, tako i u kontekstu budućeg vrlo vrijednog turističkog sadržaja, pa i brenda ovog dijela Hercegovine. 

NEUMSKI DOLOMITI - HERCEGOVAČKI DIVLJI ZAPAD - Fotogalerija:





Pogled na označene zone jurskih dolomita, s glavnom moševskom zonom (slike gore)


Neobični oblici reljefa razvijeni na jurskim dolomitima dominiraju ovim krajolikom





















Panorama jednog dijela središnje dolomitne zone 






























Moćni kiklopski zidovi razotkrivenog izgubljenog ilirskog grada na dijelu istočne glavne dolomitne zone




Uz i okolo fino izgrađenih megalitskih (kiklopskih) zidova u ovom drevnom gradu, mogu se pronaći keramički ostaci koji sugeriraju na rano željezno, ili pak, kasno brončano, doba






Pojedini fino obrađeni kameni blokovi dosežu goleme dimenzije i višetonske težine podsjećajući na blokove u zidovima čuvenog Daorsona













Pogled na vještački od strane Ilira, postavljeni kolosalni blok plavkastog dolomita na dijelu zapadne dolomitne zone








Pojedini ogromni blokovi dolomita su posve očito oblikovani i isklesavani u pravokutne forme od strane Ilira

Pogled na pronađenu veliku ilirsku grobnu gomilu, odnosno monumentalnu grobnicu, čija je baza napravljena od golemih fino isklesanih kamenih blokova posloženih u pravilnu kružnicu (slike dolje)








Pogled na pronađene brojne ostatke specifične eneolitsko-ranobrončanodobne keramike unutar jednog nepoznatog ilirskog megalitskog grada na krajnjem istoku dolomitne zone




Pogled na upečatljivi morfološki tektonsko-navlačni kontakt mlađih titonskih gornojurskih dolomitičnih vapnenaca navučenih na oksfordske gornjojurske dolomite, što je stvorilo ove impresivne velike polupećine i pećine ispred kojih se vidljivo nalaze ostaci raznoraznih kiklopskih zidina i građevina, što ukazuje da je čitav prostor bio gusto naseljen od prapovijesnih doba



MEGALITSKE ZIDINE DREVNOG GRADA NA ISTOKU DOLOMITNE ZONE: 






Pogled na kontaktnu zonu od mlađih donjokrednih vapnenaca također s vrlo impresivnim reljefnim oblicima te specifičnom gotovo prašumskom vazdazelenom vegetacijom











Gdje se god malo bolje zumira s fotoaparatom mogu se zamijeti nazirući ostaci ili ruševine ilirskih megalitskih zidova i gradina

Upečatljivi modri dolomiti i veliko ilirsko naselje na sjeverozapadnom dijelu dolomitnog područja (brdo Nemanjica)