Iako su širem pučanstvu Hercegovine dobro poznate mnogobrojne prapovijesne ili pak ilirske gomile i gradine, područje Hercegovine još uvijek sadrži mnoge neotkrivene i široj javnosti - potpuno nepoznate arheološke zanimljivosti. Jedna takva prava arheološka atrakcija, koja je svojim položajem gotovo potpuno nepristupačna, a time i potpuno nepoznata hercegovačkoj javnosti, nedavno je razotkrivena na samom vrhu brda Gradina, koji svojim imenom već jasno pokazuje prisustvo utvrđenog prapovijesnog naselja - gradine na ovom mjestu. S obzirom na još raniju dostupnost avionskih i ortofoto snimaka arheolozima i geolozima, ova gradina je već ranije detektirana i registrirana na papiru, no, izravnim nedavnim terenskim obilaskom od strane autora jasno se ustanovila činjenica da je danas do ovog pravog pradavnog grada moguće doći jedino metodama alpinističkog penjanja uz obavezno dobro kondicijsko stanje posjetitelja namjernika ovoj lokaciji. Ova činjenica je stoga i uvjetovala da je ovaj izvanredan arheološki lokalitet i do dana današnjeg ostao potpuno neistražen, pri čemu se gotovo nigdje ne može naći fotografija s njega, pa čak i napisanih par ili više rečenica. Pa prema tome, ovaj tekst i fotoreportaža u nastavku, predstavljaju svojevrsnu arheološku ekskluzivu odnosno prvi fotoprikaz ovog tajnovitog pradavnog hercegovačkog grada - vrlo vjerojatno starijeg od danas već naširoko poznatog Daorsona, pri čemu se najvjerojatnije radi o jednom ekstra moćnom strateški smještenom i važnom gradu najmoćnijih od svih Ilira - Delmata, starijem od 2500 godina. Izuzev samog pradavnog grada otkriveno je još nekoliko vrlo zanimljivih i misterioznih pojava pri čemu je osim arheološke komponente, otkriveno i nalazište fosila eocenske starosti. Najkraći, i prema dosadašnjem uvidu, relativno 'najjednostavniji' pristup do ovog ilirskog pragrada nalazi se sa njegove sjeverne strane, gdje je autor otkrio postojanje 'njihove' ilirske praceste odnosno puta koji se spušta od sjevernih strana podno grada pa sve do izvora pitke vide koji danas nosi naziv Čuljkovo vrelo. U nastavku teksta slijedi opis avanture dolaska do ovog pragrada.
AVANTURISTIČKO RAZOTKRIVANJE ILIRSKOG PRAGRADA:
Nakon što se s magistralnog puta Ljubuški-Grude skrene zapadno prema crkvi u Klobuku, prelazi se most preko rijeke Trebižat (ovdje pod nazivom Mlade), nakon čega se skreće desno u pravcu Tihaljine, te se nakon nekih 1,5 km skreće lijevo gdje se uskim asfaltnim putem počinje uspinjati prema zaseoku Borasi smještenom visoko iza brda Gradina. Upravo vozeći se ovim putem započinje prava avantura čiji je već početni ishod - nevjerojatno lijep prizor okolice, prirode i okolnog horizonta. Gotovo bez ikakve sumnje, ono što će najviše 'upasti u oči' usponom ovom cestom i približavanjem vrhu - jest 'ogromna' kao zid - visoka stotinjak metara potpuno okomita litica od bijelih vapnenaca. Pogledom prema ovom velikom zidu od stijena, na kojem se gnijezde orlovi, ne može se ni naslutiti kako se na njegovom vrhu krije prava arheološka misterija - ilirski pragrad. Do pradavne ilirske pristupne staze ili ceste prema ovom gradu, koja se nalazi sa sjeverne strane na padini ovog brda, 'najjednostavnije' je doći zapućivanjem od asfaltne ceste s dionice uniže ispod prevoja, pri čemu se upravo do samog pronalaska njihovog-tj.ilirskog puta treba preko nekoliko visokih stijena uspeti pomnim i pažljivim hvatanjem ruka i dizanjem vlastitog tijela - odnosno najkraće rečeno - alpinističkim penjanjem. Nekada je ova ilirska prastaza prelazila preko današnjeg asfaltnog puta i dolazila sve do izvora - Čuljkovog vrela, no dio terena između asfaltne staze i ilirske staze danas je u potpunosti pretvoren u džunglu spojenu s ljutim kršem, što time predstavlja početnu avanturu ukoliko se želi doći do ilirskog puta. Nakon probijanja kroz džunglu od grmlja i kamena, uspijeva se zapaziti kako je 'netko' već napravio stazu s podzidom od velikih komada kamana složenih sa strmije strane kako bi držali stazu u ravnini - a taj netko nije nitko drugi doli stanovnici pragrada na vrhu brda, do kojeg i sami ovaj put vodi. Drugi avanturistički osjećaj predstavlja samo hodanje ovim putem u kojem poseban osjećaj daje misao da 'se krećete' stazom kojom su nekada prije više od 2500 pa i možda 3000 godina hodale stotine ljudi - žena, djece, vojnika, konjanika, i drugih ilira delmata. Treća velika i možda najveća avantura postaje u onim trenutcima kad 'vam' se izvorni ilirski put kojim ste 'prilazili' jednostavno gubi u kršu i džungli od makije što vam ostavlja samo izbor - ili povratak nazad (istim putem) ili pokušaj daljnjeg probijanja prema pragradu. Odlukom ovog drugog izbora jedina solucija jest samostalno odvajanje od dionice 'kraja' ilirske staze te nastavka probijanja u pravcu juga i jugozapada pri čemu slijedi fizički izuzetno zahtijevan dio. U ovom predjelu, sjevernije od samog grada, na padinama brda, probijanjem se razotkrivaju ogromni izdanci visokih stubastih ali i potpuno zaravnjenih vapnenaca s neobičnim i raznolikim oblicima. U ovom dijelu posebna mjesta koja je autor razotkrio prolaskom ovuda jesu: postojanje jednog dijela površine gdje se uzdižu do 4-5 m visoki okomiti izdanci vapnenaca između kojih je u dnu zaravnjena površina poput labirintske mreže, kao i mjesto gdje se nalazi skoro horizontalna površina vapnenca sa po svemu sudeći -ljudski- urezanim simbolom nepoznatog značenja. Za prvi navedeni dio -labirinta između okomitih stijena, može se pretpostaviti kako se ovdje kriju mogući ostaci ilirskih nastambi, ali isto tako i moguće špiljice ili -svojevrsne- ostave - raznog ilirskog 'blaga' ili slično. U pogledu navednog 'urezanog simbola' s obzirom na mjesto i preglednost okolnog horizonta moguće je da se radi o nekakvom solarnom simbolu, pogotovo time što se vidi oblik s 4 kraka u obliku izduženog križa s dva kraća kraka savijena u luku. No, nesumnjivo je i nepobitno to da jedino daljnja istraživanja izravno na licu mjesta mogu reći tek nešto više o ovome. Ono što je naročito potrebno istaknuti, posebice onima koji će možda htjeti posjetiti ovu lokaciju, jest to da teren apsolutno ne izgleda ni blizu -jednostavan- i -zaključiv- na bilo kojoj snimci (avio, satelitskoj, fotografijama itd.) kakav se pokazuje izravnim dolaskom na njega. U okviru toga, treba spomenuti i to da se između samog pragrada i padina brda u vršnim naizgled zaravnjenijim djelovima nalaze pravi mali mini-kanjončići potpuno obrasli u džunglu i gdje se nalaze ogromni blokovi stijena koje je gotovo nemoguće danas prehodati i uz najbolju alpinističku opremu. Mnogi će možda kao i autor, postaviti pitanje - pa kako su tadašnji ljudi onda mogli tada (prije 2500 god.) prolaziti ovuda, a kako tek živjeti. Odgovor leži u činjenici da je ovaj teren u tadašnje ilirsko vrijeme bio gotovo bez većeg grma i bez vegetacije na svim ovim dijelovima unutar samog pragrada kao i okolo njega gdje su bili njihovi putevi, vrtlovi, pašnjaci i kultna mjesta - tj.svetišta. A ne treba ni smetnuti činjenicu da ni klima tada nije bila ista kao i danas, te da je vrlo vjerojatno bilo znatno manje kiše negoli danas, posebice negoli ove godine koja je nezapamćena po količini kiše od kad postoje mjerenja. Uz to sve treba uključiti i faktor -prometnosti- njihovih tadašnjih puteva koji su bili lako prohodni radi konstantnog prolaska velikog broja ljudi, za što danas imamo primjer -staza na Podbrdu i Križevcu u Međugorju kojima se danas može pa skoro i 'trčati' a paradoksalno - se nalaze na najljućem kršu i krajnje neprohodnom tipu terena. Sve ove zagonetke i stavke tek će se moći shvatiti nakon cjelovitog timskog arheološkog istraživanja ovog mjesta, kojeg vrlo vjerojatno i nažalost, radi navedenog nepristupačnog položaja, teško da će biti u skorijoj budućnosti.
Probijanjem kroz današnju pravu džunglu kamena i bilja, ipak se uspijeva doprijeti i do samih zidina ovog ilirskog grada. Autor je obišao samo krajnji sjeverni dio grada s očuvanim bedemom, pri čemu je otkriven i jedan bočni sjeveroistočni krak bedema sagrađen isključivo na jednoj dugoj rasjednoj paraklazi što još jednom govori o izvanrednom poznavanju geologije kod ovih prahercegovaca Ilira. A da ovaj zid nije samo tek tako napravljen, pokazuje i vrlo interesantno otkriće na njegovom krajnjem sjeveroistočnom kraku iznad samog ruba okomite litice. Riječ je o jednoj površini 5 x 6 m gotovo horizontalne plohe vapnenca uz čiji rub su postavljeni okolo veći megalitski blokovi te ono što je najzanimljivije - točno na sredini je postavljen jedan veliki pravokutni blok stijene - što bez sumnje pokazuje da se ovdje nalazilo svojevrsno kultno mjesto - moguće štovanja izlazećeg sunca, opservatorij ili pak neki oblik žrtvišta jer se nalazi iznad same okomite litice. Čitav sjeverni pak krak glavnog gradskog bedema gotovo je očuvan u cjelosti, kao i svi ostali bedemi, što kazuje posve sigurno - da do ovog grada uopće nisu nikako doprijeli Rimljani i Rimska vojska, pa čak ni nakon potpunog poraza Ilira u 1st.pr.i po.Kr. Ovakav položaj, izgled i tip grada, koji je potpuno opasan bedemom, smješten na perfektnom ne samo reljefnom već i geostrateškom položaju, ukazuje poprilično sigurno da bi ovo mogao biti -jedan od najznačajnijih Delmatskih gradova, koji je uz već dobro poznati njihov 'glavni' grad Delminium predstavljao jako bitno utvrđeno naselje odakle se vizualno savršeno i najbolje kontrolirao čitav pojas zap.Hercegovine od Posušja, preko Gruda, Širokog Brijega, Brotnja pa sve prema Ljubuškom u smjeru Metkovića gdje se tad nalazila rimska Narona. Čak je moguće da su se u ovom gradu organizirali glavni pohodi prema Naroni, ali isto tako i prema Daorsonu kojeg su upravo uništili ni više ni manje već sami Delmati, čak možda upravo vojnici iz ovog Klobučkog pragrada. No, da ne bi misterija ovog pragrada ostala samo na njegovoj geostrateškoj-vojnoj ili ratnoj važnosti, nesumnjivo je to da prostor unutar samih zidina grada, kao i okolo bedema krije mnoštvo arheoloških ostataka iz života svih tadašnjih stanovnika ovog grada - što pokazuju usputni slučajno zamijećeni komadi keramike nađeni na glavnom sjevernom bedemu. Ono što se nesumnjivo može zaključiti vezano za ovaj lokalitet jest to da je riječ o izuzetno vrijednom arheološkom potpuno neistraženom nalazištu s kojeg se prostire fenomenalan pogled na tok rijeke Trebižata (Mlade) i okolice, koji je u neposrednoj blizini već poznate atrakcije slapova Koćuše, te nedaleko od arheološkog lokaliteta Ravlića pećine i Peć Mlina, kao i nalazišta eocenskih fosila odmah ispod njega, definitivno pokazuje - postojanje još jedne atrakcije u sklopu doline Trebižata koju bi valjalo valorizirati i promovirati.
MAPE POLOŽAJA I REKONSTRUKCIJA ILIRSKOG PRAGRADA KOD KLOBUKA:
specijalno 'nalijepljeni' ortofoto snimak pragrada na Google earth snimak
pogled prema vertikalnoj vapnenačkoj klisuri na vrhu koje se nalazi ilirski pragrad
Nakon što se s magistralnog puta Ljubuški-Grude skrene zapadno prema crkvi u Klobuku, prelazi se most preko rijeke Trebižat (ovdje pod nazivom Mlade), nakon čega se skreće desno u pravcu Tihaljine, te se nakon nekih 1,5 km skreće lijevo gdje se uskim asfaltnim putem počinje uspinjati prema zaseoku Borasi smještenom visoko iza brda Gradina. Upravo vozeći se ovim putem započinje prava avantura čiji je već početni ishod - nevjerojatno lijep prizor okolice, prirode i okolnog horizonta. Gotovo bez ikakve sumnje, ono što će najviše 'upasti u oči' usponom ovom cestom i približavanjem vrhu - jest 'ogromna' kao zid - visoka stotinjak metara potpuno okomita litica od bijelih vapnenaca. Pogledom prema ovom velikom zidu od stijena, na kojem se gnijezde orlovi, ne može se ni naslutiti kako se na njegovom vrhu krije prava arheološka misterija - ilirski pragrad. Do pradavne ilirske pristupne staze ili ceste prema ovom gradu, koja se nalazi sa sjeverne strane na padini ovog brda, 'najjednostavnije' je doći zapućivanjem od asfaltne ceste s dionice uniže ispod prevoja, pri čemu se upravo do samog pronalaska njihovog-tj.ilirskog puta treba preko nekoliko visokih stijena uspeti pomnim i pažljivim hvatanjem ruka i dizanjem vlastitog tijela - odnosno najkraće rečeno - alpinističkim penjanjem. Nekada je ova ilirska prastaza prelazila preko današnjeg asfaltnog puta i dolazila sve do izvora - Čuljkovog vrela, no dio terena između asfaltne staze i ilirske staze danas je u potpunosti pretvoren u džunglu spojenu s ljutim kršem, što time predstavlja početnu avanturu ukoliko se želi doći do ilirskog puta. Nakon probijanja kroz džunglu od grmlja i kamena, uspijeva se zapaziti kako je 'netko' već napravio stazu s podzidom od velikih komada kamana složenih sa strmije strane kako bi držali stazu u ravnini - a taj netko nije nitko drugi doli stanovnici pragrada na vrhu brda, do kojeg i sami ovaj put vodi. Drugi avanturistički osjećaj predstavlja samo hodanje ovim putem u kojem poseban osjećaj daje misao da 'se krećete' stazom kojom su nekada prije više od 2500 pa i možda 3000 godina hodale stotine ljudi - žena, djece, vojnika, konjanika, i drugih ilira delmata. Treća velika i možda najveća avantura postaje u onim trenutcima kad 'vam' se izvorni ilirski put kojim ste 'prilazili' jednostavno gubi u kršu i džungli od makije što vam ostavlja samo izbor - ili povratak nazad (istim putem) ili pokušaj daljnjeg probijanja prema pragradu. Odlukom ovog drugog izbora jedina solucija jest samostalno odvajanje od dionice 'kraja' ilirske staze te nastavka probijanja u pravcu juga i jugozapada pri čemu slijedi fizički izuzetno zahtijevan dio. U ovom predjelu, sjevernije od samog grada, na padinama brda, probijanjem se razotkrivaju ogromni izdanci visokih stubastih ali i potpuno zaravnjenih vapnenaca s neobičnim i raznolikim oblicima. U ovom dijelu posebna mjesta koja je autor razotkrio prolaskom ovuda jesu: postojanje jednog dijela površine gdje se uzdižu do 4-5 m visoki okomiti izdanci vapnenaca između kojih je u dnu zaravnjena površina poput labirintske mreže, kao i mjesto gdje se nalazi skoro horizontalna površina vapnenca sa po svemu sudeći -ljudski- urezanim simbolom nepoznatog značenja. Za prvi navedeni dio -labirinta između okomitih stijena, može se pretpostaviti kako se ovdje kriju mogući ostaci ilirskih nastambi, ali isto tako i moguće špiljice ili -svojevrsne- ostave - raznog ilirskog 'blaga' ili slično. U pogledu navednog 'urezanog simbola' s obzirom na mjesto i preglednost okolnog horizonta moguće je da se radi o nekakvom solarnom simbolu, pogotovo time što se vidi oblik s 4 kraka u obliku izduženog križa s dva kraća kraka savijena u luku. No, nesumnjivo je i nepobitno to da jedino daljnja istraživanja izravno na licu mjesta mogu reći tek nešto više o ovome. Ono što je naročito potrebno istaknuti, posebice onima koji će možda htjeti posjetiti ovu lokaciju, jest to da teren apsolutno ne izgleda ni blizu -jednostavan- i -zaključiv- na bilo kojoj snimci (avio, satelitskoj, fotografijama itd.) kakav se pokazuje izravnim dolaskom na njega. U okviru toga, treba spomenuti i to da se između samog pragrada i padina brda u vršnim naizgled zaravnjenijim djelovima nalaze pravi mali mini-kanjončići potpuno obrasli u džunglu i gdje se nalaze ogromni blokovi stijena koje je gotovo nemoguće danas prehodati i uz najbolju alpinističku opremu. Mnogi će možda kao i autor, postaviti pitanje - pa kako su tadašnji ljudi onda mogli tada (prije 2500 god.) prolaziti ovuda, a kako tek živjeti. Odgovor leži u činjenici da je ovaj teren u tadašnje ilirsko vrijeme bio gotovo bez većeg grma i bez vegetacije na svim ovim dijelovima unutar samog pragrada kao i okolo njega gdje su bili njihovi putevi, vrtlovi, pašnjaci i kultna mjesta - tj.svetišta. A ne treba ni smetnuti činjenicu da ni klima tada nije bila ista kao i danas, te da je vrlo vjerojatno bilo znatno manje kiše negoli danas, posebice negoli ove godine koja je nezapamćena po količini kiše od kad postoje mjerenja. Uz to sve treba uključiti i faktor -prometnosti- njihovih tadašnjih puteva koji su bili lako prohodni radi konstantnog prolaska velikog broja ljudi, za što danas imamo primjer -staza na Podbrdu i Križevcu u Međugorju kojima se danas može pa skoro i 'trčati' a paradoksalno - se nalaze na najljućem kršu i krajnje neprohodnom tipu terena. Sve ove zagonetke i stavke tek će se moći shvatiti nakon cjelovitog timskog arheološkog istraživanja ovog mjesta, kojeg vrlo vjerojatno i nažalost, radi navedenog nepristupačnog položaja, teško da će biti u skorijoj budućnosti.
Probijanjem kroz današnju pravu džunglu kamena i bilja, ipak se uspijeva doprijeti i do samih zidina ovog ilirskog grada. Autor je obišao samo krajnji sjeverni dio grada s očuvanim bedemom, pri čemu je otkriven i jedan bočni sjeveroistočni krak bedema sagrađen isključivo na jednoj dugoj rasjednoj paraklazi što još jednom govori o izvanrednom poznavanju geologije kod ovih prahercegovaca Ilira. A da ovaj zid nije samo tek tako napravljen, pokazuje i vrlo interesantno otkriće na njegovom krajnjem sjeveroistočnom kraku iznad samog ruba okomite litice. Riječ je o jednoj površini 5 x 6 m gotovo horizontalne plohe vapnenca uz čiji rub su postavljeni okolo veći megalitski blokovi te ono što je najzanimljivije - točno na sredini je postavljen jedan veliki pravokutni blok stijene - što bez sumnje pokazuje da se ovdje nalazilo svojevrsno kultno mjesto - moguće štovanja izlazećeg sunca, opservatorij ili pak neki oblik žrtvišta jer se nalazi iznad same okomite litice. Čitav sjeverni pak krak glavnog gradskog bedema gotovo je očuvan u cjelosti, kao i svi ostali bedemi, što kazuje posve sigurno - da do ovog grada uopće nisu nikako doprijeli Rimljani i Rimska vojska, pa čak ni nakon potpunog poraza Ilira u 1st.pr.i po.Kr. Ovakav položaj, izgled i tip grada, koji je potpuno opasan bedemom, smješten na perfektnom ne samo reljefnom već i geostrateškom položaju, ukazuje poprilično sigurno da bi ovo mogao biti -jedan od najznačajnijih Delmatskih gradova, koji je uz već dobro poznati njihov 'glavni' grad Delminium predstavljao jako bitno utvrđeno naselje odakle se vizualno savršeno i najbolje kontrolirao čitav pojas zap.Hercegovine od Posušja, preko Gruda, Širokog Brijega, Brotnja pa sve prema Ljubuškom u smjeru Metkovića gdje se tad nalazila rimska Narona. Čak je moguće da su se u ovom gradu organizirali glavni pohodi prema Naroni, ali isto tako i prema Daorsonu kojeg su upravo uništili ni više ni manje već sami Delmati, čak možda upravo vojnici iz ovog Klobučkog pragrada. No, da ne bi misterija ovog pragrada ostala samo na njegovoj geostrateškoj-vojnoj ili ratnoj važnosti, nesumnjivo je to da prostor unutar samih zidina grada, kao i okolo bedema krije mnoštvo arheoloških ostataka iz života svih tadašnjih stanovnika ovog grada - što pokazuju usputni slučajno zamijećeni komadi keramike nađeni na glavnom sjevernom bedemu. Ono što se nesumnjivo može zaključiti vezano za ovaj lokalitet jest to da je riječ o izuzetno vrijednom arheološkom potpuno neistraženom nalazištu s kojeg se prostire fenomenalan pogled na tok rijeke Trebižata (Mlade) i okolice, koji je u neposrednoj blizini već poznate atrakcije slapova Koćuše, te nedaleko od arheološkog lokaliteta Ravlića pećine i Peć Mlina, kao i nalazišta eocenskih fosila odmah ispod njega, definitivno pokazuje - postojanje još jedne atrakcije u sklopu doline Trebižata koju bi valjalo valorizirati i promovirati.
PUT STAROM ILIRSKOM CESTOM NA VRH LITICE:
pogled na važno mjesto prema kojem su se 'svako malo' spuštali Iliri s vrha litice iz grada - izvor -Čuljkovo vrelo
ILIRSKA PRASTAZA - PRILAZNI PUT KA PRAGRADU:
Motiv mogućeg urezanog (solarnog?) simbola na zarevnjenom dijelu stijenske površine:
pogled na površinu sa 'urezanim simbolom' i vidikovac prema sjevernim stranama
pogled na gustu džuglu od makije koja prekriva visoke i strme izdanke vapnenca
ILIRSKI (DELMATSKI) PRAGRAD - BEDEMI I OKOLICA / Illyrian (Delmats) fortified city:
jedan od bočnih bedema ispod glavnog bedema
GLAVNI BEDEM - sjeverni dio:
vidikovac na jugoistok prema Crvenom grmu i Metkoviću - prema nekadašnjoj Naroni
pogled prema Međugorju, čitavom Brotnju sve do Stoca i istočno od njega do planina iznad Nevesinjskog polja
pogled prema sjeverozapadu
pogled prema sjeveru i sjeveroistoku preko sz.dijela Brotnja, sve preko Mostarskog blata do pl.Čvrsnice i Prenja
zumirani pogled na veliku gomilu (gradinu) kod Gruda
zumirani pogled prema selu Buhovo i zap.dijelu pl.Trtle kao i prema ilirskom Zvonigradu iznad M.blata
komadi pronađene ilirske keramike
KULTNO MJESTO - solarnog štovanja, vidikovca ili pak neka vrsta žrtvišta s postavljenim pravokutnim blokom vapnenca u sredini i 'postavljenim' megalitima okolo ovog središnjeg bloka:
OKOLICA:
pogled sa pristupne ilirske ceste prema r.Tihaljini kod istoimenog sela
pogled prema istoj rijeci - samo pod nazivom Mlade kod sela Klobuk - s istog mjesta od prethodne slike
NALAZIŠTE EOCENSKIH FOSILA PODNO LITICE I ILIRSKOG GRADA - zanimljivi oblici morskih ježinaca:
