Svi mi koji ovo čitamo, petsto posto tj. neupitno svi zajednički pripadamo vrsti živih bića - Homo sapiens ili Čovjek mudri , Čovjek svjesni. Isto koliko je neupitna ova naša pripadnost, toliko je i neupitno to da se broj jedinki Homo sapiensa ili nas na ovoj našoj planeti sve više i sve više povećava i ovu činjenicu nitko ne može pobiti. Dok se naš broj rapidno povećava, naše mjesto boravka tj.življenja koje nam je darovano - planet Zemlja - ostaje isto - tj.veličina te odnosno ove naše Planete niti malo se ne mijenja. Ali ipak se na našoj planeti nešto mijenja i to od samih njezinih početaka - a to je Priroda - ili sav onaj okoliš oko nas kojeg znamo kao brda, planine, biljke, životinje, mora, jezera, rijeke, nebo, oblaci itd.
Mislimo li možda da se ne trebamo 'opterećivati' previše Prirodom i svemu onome što se dešava u Prirodi jer nam je puno 'važnije' ono što se događa unutar 'naših' betonskih zidova u našim kućama ili stanovima, ili na ekranima. Da li se zapitamo, da možda ako samo i na 5 minuta zastanemo i promatramo Prirodu, možda bi nam nakon toga bilo bolje i unutar naših zidova i prostora i u našim međusobnim odnosima. Što je je, mi sami biramo ovaj odnos prema Prirodi, ali isto tako i Priroda slobodno bira svoj odnos prema nama i vraća nam točno onako kako se mi opredijelimo prema njoj.
Priroda je nešto najnajsvetije i mi smo nedjeljivi dio te Svetosti. Gledajući, razmišljajući i pišući o toj Svetosti, o toj povezanosti mene, tebe i sviju nas s Prirodom - osjećam se kao pripadnik ne jedne, pojedine vjere, već kao pripadnik Sve Božje djece stvorene na isti način na planeti Zemlji na kojoj je uz mene stvorena još i Priroda. Pa upravo je Priroda najprepoznatljiviji Bog koji je svima, ali baš svima - svim ljudima - jednak. Zar nije naša najpovezanija vjera i naš najsličniji Bog - Priroda ? Dok pišem ovo pitanje, znam da ga isto shvaćaju svi bez obzira na vjeru, bili vjernici ili 'nevjernici'. Zar nije ovo nepobitna istina - Svi od onog trenutka čim se rodimo - stvoreni smo na mjestu zvanom planet Zemlja na kojem je oko nas Priroda. I od tog trenutka svi smo u toj novoj čudesnoj dimenziji - Zemlja - tj.Priroda. Zbog čega čudesna ? Pa upravo zbog toga jer nam svima, svim ljudima od samog početka, tj.od našeg rođenja - Bog ili Stvaratelj govori i priča s nama - Jezikom Prirode. On je od početka pričao, pričali smo i mi, no kao da u ovo zadnje vrijeme želimo sve manje pričati s njim. Ako netko još ne shvaća o kojem jeziku govorim - taj jezik je - zvuk pjeva ptice, sjaj zalazećeg sunca, treperenje zelenog lišća na stablima, jarko obojeni cvijetovi na zelenoj travi, lagani zvuk morskih valova, nečujni let jarkožutog leptira, zvjezdičavo treperenje crvenkastog odsjaja zalazećeg sunca na ravnoj morskoj površini, nihanje rascvjetalog drveća na laganom ljetnom povjetarcu, probijanje ravnih sunčevih zraka kroz oblačno nebo, jata ptica u letu visoko pod oblacima, huk vjetra kroz prozračni i čisti zrak tijekom vedrog dana, jarke boje brda, stijena i šuma suprotno od strane zalazećeg sunca, zvuk bezbrojnih pčela u rascvjetalim krošnjama stabala, kasnopopodnevni crvenkastobijeli odsjaj sunca na snijegu, šum toka bistre modrozelene rijeke, zvuk ljetnih cvrčaka, itd. Ovo je jezik Boga kojeg mnogi mnogi od nas čuju i osjete, ali isto tako kojeg mnogi ne čuju radi Bogu-suprotne sile - zla -kojeg svakog od nas više ili manje kuša. Ovo je jezik univerzalan za sve ljude ma gdje se god nalazili i ono najbitnije što on ne samo omogućava, već daje - jest Mir. Unutarnji Mir.
No, osim mira - Priroda ovim svojim jezikom - daje i još nešto - a to je mudrost i znanje. Daje ga onda kad nad nekom pojavom u Prirodi -zastanemo- barem malo - i počnemo joj se diviti. Osjećajem divljenja - možemo shvatiti - nevjerojatnu savršenu povezanost svih pa i najmanjih faktora koji se odvijaju u Prirodi. Nadalje, divljenjem i promatranjem - dolazimo do spoznaje o tempu ili tijeku -te prirodne pojave koju promatramo, i na taj način - harmoniziramo vlastiti cjelokupni naš duhovno-tjelesni tempo s tim tempom Prirode. Zar nije ovo univerzalna mogućnost koju svaka, ama baš svaka ljudska osoba na planeti - može iskoristiti - ukoliko to želi. Ono što je posve sigurno jest da će Priroda i dalje otvoreno nastaviti razgovarati - otvoreno prema nama, prema svima nama jednako - a taj razgovor i te riječi možemo ovog istog trena čuti i osjetiti -samo- se lagano osvrnimo oko sebe, usmjerimo pogled prema Nebu i slušajmo...
