RAŠKA GORA KOD MOSTARA - JEDINSTVENO NALAZIŠTE OGROMNIH PUŽEVA I DRUGIH FOSILNIH ŠKOLJKI IZ PERIODA KREDE - CENOMANA;
Nakon nedavnog otkrića okamenjenih fosila puževa iz skupine Nerineoidea ogromnih dimenzija, koji datiraju iz razdoblja gornje krede točnije cenomana prije više od 90 milijuna godina, ponovnim obilascima istog lokaliteta pronađeni su novi i očuvaniji primjerci i navedenih velikih puževa, kao i brojnih drugih puževa i školjki. Ovim novijim pronalascima, uključujući prethodno pronađene fosile, osvjetljava se činjenica da je šire područje Raške gore iznimno vrijedno pa i jedinstveno mjesto krškog dinaridskog područja na kojem se mogu pronaći vrlo zanimljivi, atraktivni ali i vrlo rijetki fosili puževa, rudista i ostalih školjki koji su činili jedan poseban ekosustav u plitkom toplom oceanu Tetisu u vrijeme krede dok su kopnom još uvijek vladali dinosauri.
U pogledu otkrivenih fosila potrebno je naglasiti kako je do sad istražen tek manji dio prostranog područja Raške gore, što s obzirom na već pronađene primjerke fosila ukazuje na daljnji jako veliki potencijal paleontoloških istraživanja ovog dijela Hercegovine. Posebno je zanimljivo to da su okamenjeni ogromni puževi nađeni u dužinskom dijelu vapnenačkih slojeva manjem od 10 m, te da je uvidom na terenu spoznato da se mnoštvo ovih velikih puževa nalazi gotovo isključivo unutar ovog poput 'zlatne žile' uskog lećastog dijela stijena koji se proteže u smjeru od istoka prema zapadu. No, dodatnoj zanimljivosti, pridonosi i pronalazak druge također poput 'zlatne žile' uske površine vapnenaca u kojima je prisutno na tisuće malih ali vrlo raznolikih pužića iz superfamilija Acteonelloidea i Nerineoidea, među kojima se, oblikom kućice kao i izgledom mjestimično dobro vidljivih uzdužnih presjeka, mogu prepoznati rodovi Plesioptygmatis, Nerinea, Ptygmatis, Cossmanea, Diozoptyxis, Diptyxis, Multiptyxis, Nerinella, Italoptygmatis, Itieria, Trochactaeon, te razni drugi puževi zanimljivih oblika kućice. Uz sve ove puževe, svakako ne treba zanemariti brojne ostale fosile školjki, gdje se najviše ističe vrsta rudista Neocaprina gigantea pri čemu je tijekom nedavnih obilazaka lokaliteta pronađen jedan gotovo cijelovito sačuvani okamenjeni snježno-bijeli primjerak ove vrste, uz što su još nađeni i brojni ostali primjerci rudista te drugih školjki u okolici sela Sirge. Ipak unutar sveukupno prisutnih fosila koji se mogu naći u ovim stijenama, posebnu paleontološku pozornost plijene puževi divovskog rasta prvenstveno zbog svoje rijetkosti prisustva s ovako velikim brojem primjeraka velikih dimenzija na jednom mjestu unutar tipičnih krških vapnenaca kredne starosti u čitavom pojasu jadranskog krša. Pri tome je spoznato i to da se i u okolnim zemljama u stijenama slične, kredne starosti, nisu pronašli brojniji očuvaniji primjerci izrazito velikih puževa iz ove skupine - superfamilije Nerineoidea. To je zbog toga jer prosječne dimenzije ovih fosilnih puževa se uglavnom kreću u rasponu od 4 pa do 10 cm, rijeđe preko 15, a vrlo rijetko preko 20 cm. Na pojedinim pronađenim primjercima na Raškoj gori kojima fali krajnji gornji ili donji dio okamenjene 'kućice' jasno se može zaključiti da su originalne 'kućice' ovih puževa imali dimenzije i do 30 cm, a poneki među njima možda čak i veće dimenzije što nesumnjivo ukazuje na to da su imali obilje hrane kojom su se hranili u ovom tropskom morskom plićaku. Ako gledamo također gigantske fosilne puževe vrste Campanile giganteum iz eocenskih vapnenaca kod Posušja koji su se razvili u istom oceanu Tetis, gdje i veliki puževi s Raške gore, no nakon velike katastrofe tzv. K-T izumiranja zajedno s dinosaurima, vidimo da se se ovi gigantski kampanili hranili detritusom od koralja, brojnih algi, drugim manjim beskralješnjacima što je evidentno i što se zna za njih na osnovu prisustva koraljnog grebena, i brojnih morskih algi i ostalih životinja u stijenama s njima, dok je pitanje općenito paleoekologije i načina ishrane u krednih nerinednih puževa i dan danas zagonetka za znastvenike koji istražuju ove fosile. Pri tome je vrlo zanimljivo postavljanje pitanja kako su se, odnosno čime su se hranili pronađenih puževi s Raške gore koji su dosegli ovako velike dimenzije uzevši u obzir da do sada u stijenama s ovim puževima nije pronađen niti jedan koralj, kao ni ostaci algi, vodenog bilja i ostalih manjih organizama osim brojnih malih puževa, oštriga te rudista? S obzirom na ove fosile prisutne u istim stijenama s ovim puževima jedan od mogućih logičkih odgovora na ovo pitanje jest - da su se hranili ponajviše s detritusom od rudista, ostalih školjki ali i vrlo vjerojatno manjim puževima kojih ima jako mnogo.
U pogledu otkrivenih fosila potrebno je naglasiti kako je do sad istražen tek manji dio prostranog područja Raške gore, što s obzirom na već pronađene primjerke fosila ukazuje na daljnji jako veliki potencijal paleontoloških istraživanja ovog dijela Hercegovine. Posebno je zanimljivo to da su okamenjeni ogromni puževi nađeni u dužinskom dijelu vapnenačkih slojeva manjem od 10 m, te da je uvidom na terenu spoznato da se mnoštvo ovih velikih puževa nalazi gotovo isključivo unutar ovog poput 'zlatne žile' uskog lećastog dijela stijena koji se proteže u smjeru od istoka prema zapadu. No, dodatnoj zanimljivosti, pridonosi i pronalazak druge također poput 'zlatne žile' uske površine vapnenaca u kojima je prisutno na tisuće malih ali vrlo raznolikih pužića iz superfamilija Acteonelloidea i Nerineoidea, među kojima se, oblikom kućice kao i izgledom mjestimično dobro vidljivih uzdužnih presjeka, mogu prepoznati rodovi Plesioptygmatis, Nerinea, Ptygmatis, Cossmanea, Diozoptyxis, Diptyxis, Multiptyxis, Nerinella, Italoptygmatis, Itieria, Trochactaeon, te razni drugi puževi zanimljivih oblika kućice. Uz sve ove puževe, svakako ne treba zanemariti brojne ostale fosile školjki, gdje se najviše ističe vrsta rudista Neocaprina gigantea pri čemu je tijekom nedavnih obilazaka lokaliteta pronađen jedan gotovo cijelovito sačuvani okamenjeni snježno-bijeli primjerak ove vrste, uz što su još nađeni i brojni ostali primjerci rudista te drugih školjki u okolici sela Sirge. Ipak unutar sveukupno prisutnih fosila koji se mogu naći u ovim stijenama, posebnu paleontološku pozornost plijene puževi divovskog rasta prvenstveno zbog svoje rijetkosti prisustva s ovako velikim brojem primjeraka velikih dimenzija na jednom mjestu unutar tipičnih krških vapnenaca kredne starosti u čitavom pojasu jadranskog krša. Pri tome je spoznato i to da se i u okolnim zemljama u stijenama slične, kredne starosti, nisu pronašli brojniji očuvaniji primjerci izrazito velikih puževa iz ove skupine - superfamilije Nerineoidea. To je zbog toga jer prosječne dimenzije ovih fosilnih puževa se uglavnom kreću u rasponu od 4 pa do 10 cm, rijeđe preko 15, a vrlo rijetko preko 20 cm. Na pojedinim pronađenim primjercima na Raškoj gori kojima fali krajnji gornji ili donji dio okamenjene 'kućice' jasno se može zaključiti da su originalne 'kućice' ovih puževa imali dimenzije i do 30 cm, a poneki među njima možda čak i veće dimenzije što nesumnjivo ukazuje na to da su imali obilje hrane kojom su se hranili u ovom tropskom morskom plićaku. Ako gledamo također gigantske fosilne puževe vrste Campanile giganteum iz eocenskih vapnenaca kod Posušja koji su se razvili u istom oceanu Tetis, gdje i veliki puževi s Raške gore, no nakon velike katastrofe tzv. K-T izumiranja zajedno s dinosaurima, vidimo da se se ovi gigantski kampanili hranili detritusom od koralja, brojnih algi, drugim manjim beskralješnjacima što je evidentno i što se zna za njih na osnovu prisustva koraljnog grebena, i brojnih morskih algi i ostalih životinja u stijenama s njima, dok je pitanje općenito paleoekologije i načina ishrane u krednih nerinednih puževa i dan danas zagonetka za znastvenike koji istražuju ove fosile. Pri tome je vrlo zanimljivo postavljanje pitanja kako su se, odnosno čime su se hranili pronađenih puževi s Raške gore koji su dosegli ovako velike dimenzije uzevši u obzir da do sada u stijenama s ovim puževima nije pronađen niti jedan koralj, kao ni ostaci algi, vodenog bilja i ostalih manjih organizama osim brojnih malih puževa, oštriga te rudista? S obzirom na ove fosile prisutne u istim stijenama s ovim puževima jedan od mogućih logičkih odgovora na ovo pitanje jest - da su se hranili ponajviše s detritusom od rudista, ostalih školjki ali i vrlo vjerojatno manjim puževima kojih ima jako mnogo.
radiolitidni rudist -- Durania
zanimljivi presjek nerineidnog puža s vidljivim naborima u unutrašnjem dijelu kućice
pronađena 'zlatna žila' ne deblja od 2 m s tisućama ljuštura akteonelidnih i nerineidnih puževa
uzdužni presjek velikog nerineidnog puža sa povećanim dijelom presjeka koji su proučavaju u određivanju vrsta
VAPNENCI S BROJNIM PUŽEVIMA I PRESJECIMA PUŽEVA:
velika školjka rod Neithea
ZANIMLJIVI VRLO LIJEPO OČUVANI PRESJECI SA SAĆASTIM OBLIKOM OD RUDISTA - Neocaprina:
Mnogobrojni mali pužići - Acteonellidae i Nerineidae
rudist Durania
OTKRIVENI NOVI PRIMJERCI OGROMNIH NERINEIDNIH PUŽEVA
presjek manjeg akteonelidnog puža
presjek akteonele u prepoznatljivom 'smile face' obliku
pronađeni gotovo cjeloviti fosil rudista Neocaprina gigantea
OGROMNI PUŽEVI / Giant nerineid / Nerineidae, Nerineoidea - gastropods
Nema komentara:
Objavi komentar