NEUMSKI DINOSAURI - JEDINSTVENO OTKRIĆE I NOVI VELIKI GEOTURISTIČKI BREND NEUMA I HERCEGOVINE - NA OTOČJU DREVNOG NEUMSKOG ARHIPELAGA IZ RAZDOBLJA GORNJE KREDE TUMARALI SU PATULJASTI ČETVERONOŽNI DUGOVRATI DINOSAURI - SAUROPODI;
Iako se za širi prostor Hercegovine, a posebice njenog južnijeg dijela, već posljednjih desetak godina 'rodila' velika sumnja da ovaj južniji predio zemlje negdje unutar sedimentnih stijena mezozojske starosti sadržava fosilne ostatke dinosaura, posljednjih dana, osim što se ova sumnja pokazala posve opravdanom, na vidjelo dana se ispostavila jedna nevjerojatna činjenica, da veliki dijelovi Hercegovine kriju neporecivi ogroman potencijal za budućim pronalaskom brojnih drugih, još uvijek neotkrivenih, fosila dinosaura, koji se ovdje nalaze u formi tzv.tragova ili otisaka dinosaura.
O dinosaurima, njihovom značaju u znanosti, a posebice o njihovoj enormnoj popularnosti te atraktivnosti planetarnih razmjera, je suvišno govoriti. Otprilike možemo to sažeti ovako; dinosauri su planetarno daleko najpoznatija, najpopularnija te najatraktivnija živa bića iz prošlosti. Njihova atraktivnost i popularnost u svakom kutku naše planete otišla je toliko daleko, da su dinosauri posljednjih godina kao iščezli oblik života postali popularniji ne samo od svih drugih oblika životinja i biljaka, već čak i od samog čovjeka, odnosno od fosila praljudi te bilo kakvih povijesnih ostataka ljudske kulture. Najoglednije primjere te njihove planetarne megapopularnosti, svi možemo jasno vidjeti kroz snimljene američko-hollywoodske blockbuster filmove iz serijala 'Jurski Park', s posljednjim snimljenim nastavcima pod naslovom 'Jurski Svijet', gdje svaki najnoviji snimljeni nastavak u kinima diljem svijeta obara sve rekorde gledanosti i zarade. Nadalje, tu su milijuni različitih edukativnih materijalnih sadržaja kao što su dječje slikovnice, enciklopedije, edukativni cd-ovi i dvd-ovi, knjige, lutke i igračke, edukativno-zabavni animirani serijali i filmovi, pri čemu su isto tako u posljednje vrijeme u svijetu sve više popularniji pokretni vidovi -izložbenih predstava ili parkova s masivnim robotiziranim modelima dinosaura, koji putuju i posjećuju sve veće gradove, usput popraćeni spektakularnim promotivnim najavama i reklamama. Dakle, bez ikakve sumnje možemo zaključiti da su dinosauri postali br.1 svjetska senzacija u okviru čitavog prošlog te iščezlog svijeta na našoj planeti. U tom kontekstu, neporecive su i daljnje činjenice da svaka ona zemlja u kojoj su pronađeni fosili dinosaura ima jedan ogroman brend ne samo u geoturističkom, već u općem kulturološkom smislu, koji se ogleda u tome da je svaki takav lokalitet gdje postoje fosilni ostaci dinosaura, kao objekt ogromne lokalno-nacionalne kulturne baštine, postao naširoko atraktivna te posjećena destinacija, koja je adekvatno uređena u cilju što jednostavnijeg edukativnog pristupa posjetitelju. Sva ova megapopularnost dinosaura je s velikim pravom, jer se fosili dinosaura, bilo ostaci njihovih kostiju ili zubi, bilo njihovi okamenjeni tragovi, otkrivaju gotovo svakim danom u različitim, a često i na potpuno neočekivanim dijelovima planete kao što je to posljednje otkriće fosiliziranog traga dinosaura na Antarktici. Sva ova dosadašnja otkrića dinosaura kojih ima zasigurno na milijune, na vidjelo dana su iznijele jednostavno zapanjujuću činjenicu, da su to bili toliko nevjerojatni gmazovi, koji su se se ne samo na kopnima, već i uz morska priobalna područja, tijekom vremenskog perioda dužeg od 150 milijuna godina, razvili u toliko raznolikih tjelesnih formi, da se njihova sistematika gotovo na svakodnevnoj bazi mijenja, upotpunjuje i korigira. U okviru toga s velikim ponosom možemo reći da među najnovije otkrivene dinosaure u svijetu, odsada možemo ubrojiti i dinosaure koji su u vrijeme mezozoika živjeli na prostoru današnje Hercegovine.
Kad gledamo širi prostor ove naše 'regije', odnosno područja nekadašnje Jugoslavije zajedno s prostorom Grčke i Albanije, možemo uvidjeti da su na tom čitavom prostoru do sada jasni i nedvojbeni fosilni ostaci dinosaura pronađeni jedino u Hrvatskoj i to isključivo na njenom primorskom pojasu gdje se prostire dinaridski krški reljef. Gledajući nadalje sve dosadašnje pronalaske dinosaura u Hrvatskoj, vidimo da su gotovo sva nalazišta njihovih fosila smještena na prostoru Istarskog poluotoka, dok je jedan jedini službeno i stručno opisani južniji lokalitet s njihovim fosilima, otkriven na otoku Hvaru 2004 godine. Ono što je gledajući sva ova Istarsko-dalmatinska nalazišta fosila dinosaura, potrebno jako istaknuti jest to da su gotovo sva ta nalazišta predstavljena ustvari nalazištima otisaka ili tragova dinosaura, dok je jedino nalazište fosilnih kostiju dinosaura otkriveno u podmorju kod Bala u Istri.
Ako se sad samo malo 'prebacimo' iz Istre i Dalmacije u faktički susjednu Hercegovinu, te usporedimo geološku građu Hercegovine sa geološkom građom i stijenama onih dijelova Istre i Dalmacije gdje su dosada pronađeni okamenjeni otisci dinosaura, ugodno, tj. jako pozitivno ćemo se iznenaditi jer ćemo uvidjeti da prostor Hercegovine sadrži ne samo identičnu geološku građu, već i još više raznolikiju, ili na jedan način bogatiju, geološku građu u stratigrafskom smislu sadržaja mezozojskih sedimentnih stijena. Odnosno, možemo sasvim pouzdano kazati, da širi prostor Hercegovine, u okviru čitave ove regije, pa uključujući čak i prostor Istre koji sadrži dosad najviše otkrivenih nalazišta fosila dinosaura, ima najveći potencijal pronalaska okamenjenih fosilnih ostataka dinosaura, prije svega njihovih tragova, i to u stijenama svih razdoblja mezozoika, počevši od srednjeg i gornjeg trijasa, preko čitave jure, te posebice čitave krede kao završnog mezozojskog razdoblja s vrhuncem razvoja i evolucije dinosaura. Na ovim našim prostorima, tj.u Hercegovini, preliminarna terenska istraživanja te prve objave o mogućim fosilnim ostacima tragova dinosaura, dogodila su se od strane autora ovog bloga prije gotovo 10 godina, pri čemu je osim objave na blog portalu 'fosili-hercegovine', objavljen i znanstveni članak koji razmatra tada razotkrivena 4 nalazišta mogućih tragova dinosaura pronađena na prostoru zapadne Hercegovine https://www.academia.edu/4908211/About_possible_first_dinosaur_fossil_sites_in_Bosnia_and_Herzegovina . Ono što se može uvidjeti iz ovog tadašnjeg članka te na ovim lokalitetima, jest činjenica da gledajući sve ove pronađene eventualne otiske dinosaura, ipak nedostaju posve očigledni i neporecivi elementi temeljem kojih bi se moglo sa sigurnošću okarakterizirati sve pronađene i snimljene utisnute forme kao prave otiske dinosaura. Jedan takav jako vrijedan i implikativan paleontološki element koji jasno sugerira da je riječ o tragovima koje je ostavila životinja, a ne o običnim pukotinama nastalim erozijom ili trošenjem, jest očita i vizualno jasna staza tragova s logičkim rasporedom otisaka međusobno identičnih formi te podjednakog međusobnog razmaka, što samim time neporecivo sugerira na organogeni postanak tih formi uslijed kretanja nekog oblika životinje. Poradi nedostatka pronalaska posve očite takve staze s pravilno razmaknutim jednolikim formama otisaka u navedenom prijašnjem autorovom radu, tada je i postavljen takav naslov rada gdje se spominje -mogućnost, odnosno, da je riječ o mogućim otiscima dinosaura. A da su fosilni tragovi dinosaura sasvim sigurno prisutni, kako među nekima od tada prethodno opisanih lokaliteta, tako i posebice na južnom dijelu Hercegovine, pokazuje najnovije autorovo otkriće gotovo nedvojbene okamenjene staze dinosaura s kristalno jasno očuvanom stazom kretanja ili hoda jednog jako malog četveronožnog, i što je najzanimljivije - ustvari - patuljastog oblika biljojednog dugovratog dinosaura iz skupine sauropoda, koje je otkriveno na vrhu jednog okršenog strmog brijega kod sela Neumski Gradac, kojih 8 km sjeveroistočno od Neuma.
Najnovije otkriće okamenjene staze s tragovima patuljastog sauropodnog dinosaura, dogodilo se nedavno, posve slučajno, tijekom pregleda specijalno načinjenih uvećanih ili zumiranih fotografija ilirskih megalitskih gradina, te ilirskih kiklopskih zidina, koje je autor već prethodno prije ovog otkrića dinosaura, razotkrio na vrhu gotovo svakog kamenog brijega u neposrednom neumskom zaleđu i široj okolici Zažablja. Ovdje je riječ o višestrukim otkrićima, pri čemu je autor pored ovih neprocjenjivo vrijednih paleontoloških otkrića, prethodnim višestrukim i detaljnim napornim fizičkim obilascima terena otkrio nebrojene ostatke monumentalne arhitekture te izuzetno zanimljivih, pa i jako atraktivnih megalitskih, ne samo običnih građevina, već i čitavih izgubljenih drevnih gradova, koji pripadaju jednoj danas potpuno zaboravljenoj prapovijesnoj ilirskoj megalitskoj civilizaciji, koja je ni više ni manje već jedna od najstarijih europskih civilizacija koja je gradila monumentalne kamene komplekse. Ovo prethodno veliko otkriće autor priprema za najnoviji izuzetno opsežni blog-članak na portalu 'megaliti-hercegovina'.
U sklopu već rečenog velikog otkrića izgubljene megalitske prapovijesne civilizacije, autor je pregledom nekoliko uistinu monumentalnih graditeljskih kompleksa koji datiraju iz vremena od 2000 god.pr.Kr., pozicioniranih na nekoliko bočno razmještenih vrhova uzdužnog ulančanog brijega Pasjeka sa jugozapadne strane uskog plodnog Gradačkog polja, na par takvih zum fotografija na jednom dijelu gotovo okomitog vapnenačkog sloja podno samog vrha jednog nešto nižeg ali istaknutog brijega, zamijetio očiglednu 'horizontalno-usmjerenu' stazu s 'rupama' ili utisnutim formama. Daljnjim detaljnijim pogledom uvidjelo se to da se ova zamijećena 'staza utisnutih formi' sa svojim smjerom te izgledom utisnuća ili 'rupa', uopće ne podudara s bilo kakvim prirodno-formiranim pukotinama, brazdama ili malim škrapicama nastalim uslijed geološko-atmosferilijskih procesta trošenja i erozije vapnenačke stijene. Nakon što je ista evidentna staza i 'čudne rupe', zamijećena i na još nekoliko idućih fotografija na istoj poziciji, postalo je jasno da se ovdje nalazi nešto što se svakako treba na samom licu mjesta pobliže snimiti te vidjeti.
Dolaskom do podnožja kamenog brijega gdje je smješteno nalazište s plohom vapnenca na kojoj se nalaze otisci, ispostavilo se da je fizički gotovo nemoguće doći, odnosno uspeti se na samo nalazište. Naime, vapnenačka slojna ploha s otiscima nalazi se na samom vrhu najvišeg dijela brijega pri čemu je pozicionirana ispod vršne okomite visoke stijene, dok je sjeverna padina kojom se 'može' pristupiti njoj građena od gotovo okomitih ili strmo nagnutih masivnih izdanaka vapnenca koji su na svojim vrhovima izbrazdani i okršeni u formi gotovo poput pravih žileta ili pilastih noževa. A pri tome još težu okolnost pričinjavaju brojne ogromne jame i vertikalne pukotine između tih izdanaka vapnenaca oštrih poput žileta. Isto tako treba spomenuti i to, da i vegetacija koja raste na mjestimičnim pozicijama padina na ovim gotovo okomitim vapnenačkim stijenama je gotovo neprohodna jer se sastoji od mediteranskih bodljikavih i ljepljivih oblika gustog grmlja i drveća. Posebice treba istaknuti prisustvo jedne nevjerojatne gotovo apsolutno neprohodne biljke - bodljikave mrežaste penjačice zvane tetivika koju žitelji ovog kraja nazivaju biljkom 'žilet žica', što sve govori o karakteru te biljke koja je pak najgušće izrasla s prisojne strane, što time ne dozvoljava pristup samom nalazištu ni s te južne strane brda. Ipak, unatoč svim ovim ultra otežavajućim faktorima, autor se odvažio krenuti u uspon sa podnožja sjeverne strane nalazišta kako bi dospio bar na nekoliko metara blizine sa svrhom da kamena ploha s otiscima barem bude vizualno dostupna fotoaparatu, a još poželjnije i samom autoru. Nakon što se krenulo u uspon, otprilike na dvije trećine puta autor je naišao na gotovo nepremostive prepreke u vidu nekoliko dubokih jama i pukotina koje su presjekle veliki dio gotovo okomitih vapnenačkih stijena. Kad su se ove prepreke ukazale pred autorovim očima, gotovo je došlo do samog odustajanja od plana uspona do samog nalazišta, no ipak, budući da je ploha s otiscima bila u relativnoj neposrednoj blizini, autor je uspio, na izuzetno težak i naporan fizički način uz pomoć čistih alpinističkih metoda penjanja i držanja tj.hvatanja rukama od malo stršeće izbočine na okomitim i zaglađenim plohama vapnenca, doći do pred sami kameni blok sa otiscima. Ono što je potrebno istaknuti i naglasiti jest to da je ovaj direktni fizički dolazak na samo nalazište s plohom s otiscima, toliko opasan i fizički zahtjevan, da na određen način predstavlja riskiranje života, te je gotovo jedini mogući i najjednostavniji način dolaska direktno na nalazište, najizvediviji iskusnim planinarima ili alpinistima i to pod punom planinarskom opremom. Nakon što se ploha s otiscima ukazala autoru s gornje jugozapadne strane, autoru je bilo jedino izvedivo približavanje samoj plohi sa njene istočne strane, budući da je ploha s otiscima gotovo 'visjela' uz okomiti rub vapnenačke padine, a pri čemu se na njenu zapadnu stranu nije moglo uopće pristupiti. Iz tog razloga autoru je plohu i same otiske moguće jedino bilo fotografirati na taj način što je se autor uz ogroman rizik s jednom, lijevom, rukom pridržavao uz rub okomite stijene s lijeve strane plohe, te držeći fotoaparat u desnoj ruci, s njenim maksimalnim izmicanjem i rastezanjem, aproksimativno ili 'ugrubo' ciljajući smjer okretanja fotoaparata, vršio klikanje odnosno fotografiranje površine kamene plohe i otisaka. Na svu sreću, nakon kasnijeg pregleda svih načinjenih fotografija, uvidjelo se da su uspješno fotografirani gotovo svi otisci iz staze kretanja životinje, pri čemu su najbolje snimljeni oni koji se nalaze na istočnom dijelu plohe, dok se nekoliko posljednjih i krajnjih desnih otisaka nešto slabije nazire na slikama, upravo zbog pojašnjene nemogućnosti da se iz povoljnog kuta načine snimke cjelokupne površine slojne plohe s otiscima. Ipak, unatoč tome, kristalno jasno se i ti krajnji desni otisci vizualno razlučuju te ih je apsolutno moguće uključiti u analizu i komparaciju sa ostalim bolje snimljenim otiscima na lijevoj strani plohe. No, na svu daljnju sreću, rapidni razvoj tehnologije, omogućava jednu izvanredno pogodnu metodu kojom se mogu jako lijepo snimiti svi otisci i ustvari čitavo nalazište, a to je naravno - bespilotna letjelica ili tzv.dron. Stoga će se svakako u daljnjoj analizi ovih tragova dinosaura pristupiti metodom snimanja dronom, i to ne samo ovog nalazišta, već i snimanja ostalih okolnih, a jako potencijalnih nalazišta s mogućim prisustvom fosiliziranih tragova dinosaura.
Razmatranjem i analizom izgleda, morfologije, dimenzija, kao i međusobnog razmaka te usmjerenja, svih prisutnih otisaka, vrlo lako se može zaključiti kako je ovdje riječ o tipičnoj stazi kretanja četveronožnih biljojednih dugovratih dinosaura iz skupine Sauropoda. Ono što se može istaknuti i što predstavlja vrijednu indikativnu činjenicu, jest to da se na ovoj slojnoj plohi nalazi najmanje 16 otisaka dinosaura iz skupine sauropoda, od kojih je 14 kristalno jasno razlučivo te uočljivo s jasnim morfologijama otiska, dok su dva do tri otiska nešto slabije razlučiva što je uvjetovano kombinacijom načina kretanja ili hodanja samog dinosaura te karaktera sedimenta i njegove plastičnosti na kojem je dinosaur ostavio svoje tragove. Daljnjim promatranjem ove staze, mogu se jasno razlučiti otisci prednjih nogu, u stručnoj terminologiji nazvani -manus-otiscima, te otisci stražnjih nogu, poznatijih kao -pes-otisci. Dakle, ovdje je prisutna posve jasna staza kretanja četveronožnog dinosaura s tipičnom dinamikom hoda -prednja-zadnja noga, odnosno -manus-pes-otisak. Dimenzije tj.promjeri većine otisaka su ujednačeni te iznose otprilike oko 10ak cm, s podjednako sličnim, gotovo identičnim morfološkim izgledom, što je još jedan od jasnih pokazatelja da se radi o tragovima koje su ostavile noge od određene životinje. Međusobni razmaci između dva sukcesivno načinjena manus-pes traga, su također vrlo mali ispod 50 cm dužine, što dokazuje da je ovaj maleni dugovrati biljojed jako sporo prešao preko ovog tada polučvrstog pjeskovito-muljevitog plićaka jedne lagune ili mirne plaže. Inače, potrebno je izrazito naglasiti to da su za fosilizaciju i očuvanje otisaka ili tragova dinosaura potrebni jako specifični uvjeti te podudarnost više različitih faktora tijekom dijageneze, sedimentacije, te litifikacije, što je prouzrokovalo jednu činjenicu da, unatoč tome što je u svijetu na mnoštvu lokaliteta dosada otkriveni tragovi dinosaura, fosilizirani otisci dinosaura su izuzetno raritetna pojava među fosilima, te predstavljaju u simboličkom smislu pravu 'iglu u plastu sijena'. Naime, da bi se otisci dinosaura mogli uopće sačuvati, tj.fosilizirati, prvo je potrebit faktor točno određene 'plastičnosti' odnosno svojevrsne tvrdoće ili mekoće podloge po kojoj dinosaur hoda tako da ta pjeskovito-muljevita podloga nije previše ni meka, a ni previše tvrda da se u njoj ne mogu utisnuti otisci nogu, zatim nakon što dinosaur pređe preko točno takve pogodne podloge potrebno je baš da iza tog trenutka njegovog prolaska ta površina bude jedno pa i duže vrijeme u posve mirnom ili jako plitkom morskom okolišu, ili pak na suhom, kako bi se ti načinjeni otisci uspjeli stvrdnuti, ali ni nakon toga nije ni blizu kraj potrebnim faktorima da se otisak dobro sačuva. Jer, i nakon što se otisak ili otisci napravljeni u takvom pjeskovitom mulju relativno stvrdnu, potrebno je da iduća plima ili morska struja ili pak kakav drugi donos sedimenta bude relativno brz pri čemu će se u kratkom vremenu novonadošlim sedimentom plimom nad već otrdnulim otiscima stvoriti jedan kao svojevrsni zaštitni vanjski sloj, koji se isto tako nakon tog nanošenja treba u nekom kraćem vremenu stvrdnuti kako se ne bi razorio radom morskih struja te oluja čime bi i prethodno načinjeni tragovi dinosaura bili zasigurno uništeni odnosno u potpunosti erodirani. Prema tome, potrebitost svih elemenata koji se moraju u određenim vremenskim uzastopnim intervalima u potpunosti podudariti kako bi se fosilizirali tragovi neke životinje, je jako velika s vrlo malom vjerojatnošću događanja. Iz svega ovoga je samim time i posve jasan razlog zašto je tako teško pronaći fosilne otiske dinosaura, te zašto je svaki pronađeni otisak dinosaura, a pogotovo pronađenih više otisaka, te posebice pronađena staza kretanja s jasno razmještenim otiscima dinosaura, od ogromne vrijednosti ne samo za znanost, već i kao lokalno-nacionalna kulturna baština od izuzetne važnosti i značaja za područje gdje je pronađena.
Vrijednost i implikacija pronađenih otisaka dinosaura kod Neuma na brdu Pasjeka, posebice je istaknuta zbog vidljive činjenice da se ovdje radi o svojevrsnim jedinstvenim patuljastim oblicima sauropodnih dinosaura koji su što je paradoksalno inače najveći dinosauri i kopnene životinje koje su ikada hodale Zemljom. Naknadnom usporedbom izgleda same staze s otiscima, njihove morfologije te posebice njihovog međusobnog razmaka, jasno se može zaključiti da je ovaj mali patuljasti neumski dinosaur hodao jako sporo, sa zanemarivom brzinom, pri čemu je tijekom tog sporog kretanja imao blagu tendenciju skretanja udesno. Prema dimenzijama, kako samih otisaka, tako i međusobnih razmaka među njima, po svemu sudeći ove tragove je ostavio sauropodni dinosaur iz familije čuvenih titanosaurida, čiji su predstavnici iz krede dosegli najveće dimenzije koje je ijedna kopnena životinja dosegla u povijesti planete. Kao što je već spomenuto, upravo ogromna vrijednost, ali i svojevrsna jedinstvenost, ovog nalazišta tragova dinosaura očituje se u tome da se ovdje radi o jednom, u odnosu na svoje 'rođake' iz Amerike, Europe, Azije i drugih dijelova svijeta, uistinu minijaturnim oblicima titanosaura, pri čemu postoji čak mogućnost da je ove tragove ostavio mladunac od takvog patuljastog četveronožnog biljojeda. Na takvu mogućnost da je riječ o mladoj jedinki ili mladuncu, sugerira morfologija tragova u kojoj se razlučuje da gotovo podjednak izgled imaju i prednji-manus i zadnji-pes tragovi na ovoj slojnoj plohi, budući da je kod mladunaca anatomija prednjih i stražnjih nogu međusobno puno sličnija te podjednakija negoli je to u odraslih jedinki kod kojih su obično prednje noge, tj.manus otisci vidljivo manji u odnosu na stražnje-pes otiske.
Vrlo je zanimljiv također i nekadašnji drevni okoliš u kojem su živjeli ovi patuljasti neumski dugovrati dinosauri, a koji je postojao na ovom prostoru prije nekih 85 i 90 milijuna godina u periodu gornje ili mlađe krede koji se još i naziva - senon. Prema samim karakteristikama vapnenačkih sedimenata na ovom nalazištu, tu u neposrednom bočnom području, kao i prema pronađenim fosilnim ostacima drugih životinja u njima, prije svega fosilima rudista, puževa te plitkomorskih algalnih debelih prevlaka poznatijih pod nazivom -stromatoliti, možemo zaključiti kako je ovdje postojao jedan izraziti morski ili pak oceanski plićak, koji je na jednom dijelu graničio s otvorenijim i uzburkanijim morem, dok je na drugom kraju sadržavao nekoliko većih i manjih otoka. Upravo pronađeni fosilizirani otisci dinosaura, koji su kao što je dobro poznato - kopnene životinje, neporecivo nam dokazuju postojanje tih kopnenih površina na ovom inače prostranom plitko-oceanskom prostoru. U tom pradavnom vremenu sasvim je sigurno da je ovdje, kao i na širem prostoru neumske općine, te šire okolice, postojao jedan prostrani otočni arhipelag kojeg su sačinjavali brojni veći i manji otoci. Osim toga, temeljem brojnih prisutnih elemenata u stijenama, fosila i drugih pokazatelja, možemo uvidjeti da je tadašnja klima bila tropskog karaktera, s visokom prosječnom temperaturom mora te zraka. Nadalje, posebice važno je istaknuti i regionalni prostorni položaj ovog tropskog neumskog arhipelaga, koji je u to vrijeme, zajedno sa većim dijelom srednje i južne Hercegovine, bio puno južnije na nižoj geografskoj paraleli, pri čemu je bio puno bliži i ekvatoru, ali i prostoru tadašnje sjeverne Afrike. U okviru toga, a kao i jedan vrlo zanimljivi i jasni pokazatelj te pradavne prostorne bliskosti Hercegovine sa sjevernom Afrikom te zapadnim dijelom Bliskog Istoka, jesu tipovi stijena vapnenaca i dolomita koji su gotovo identični kao u nas, te posebice prisutni fosili koji se mogu pronaći tamo, a koji su isto tako gotovo identičnih oblika i starosti kao fosili prisutni u ovim krajevima.
Pronađeno nalazište okamenjenih otisaka dinosaura na Pasjeki, zajedno s drugim prethodno pronađenim nalazištima ostalih također atraktivnih fosila školjki i puževa, a posebice riba, ima veliki i bez ikakve sumnje sigurni -geoturistički-potencijal za Općinu Neum. U tom kontekstu isto tako nema nikakve sumnje da će geoturizam kao posebni vid turizma koji posljednjih godina u svijetu doživljava ogroman, pa i rapidan procvat pa i bum, u skorijoj budućnosti postati jedan od glavnih i nedjeljivih oblika turizma neumskog kraja. U pogledu samog nalazišta tragova dinosaura, vrlo je pogodna mogućnost da se u nekom budućem vremenu, negdje na dobro odabranoj poziciji uz samu cestu u selu Gradac odakle se pruža dobar pogled prema vrhu brda s pronađenim tragovima dinosaura, načini jedna višejezična edukativna poster-tabla, uz koju bi se mogao 'instalirati' jedan kvalitetni veliki metalni dalekozor na kovanice. Pomoću jednog takvog dalekozora, kakvi već odavno napravljeni identični primjeri postoje npr.u susjednoj Hrvatskoj - Velebit-Baške Oštarije i drugi turističko-prirodni lokaliteti, bi se mogli kristalno jasno promatrati ne samo otisci dinosaura, već i brojne prapovijesne megalitske utvrde s impresivnim kiklopskim zidinama koje se nalaze na gotovo svakom vršku brda sa svih strana Gradačkog polja. Osim ove potencijalnosti, neupitan je i ostali višestruko iskoristivi potencijal ovog i sličnih atraktivnih geo-arheo-lokaliteta, koji osim u okviru turističke valorizacije, već sada ima golemu ulogu u obogaćivanju kulturno-nacionalne svijesti i vlastitog identiteta naroda s ovog prostora. Jer radi se o jednom ogromnom kulturno-prirodnom bogatstvu, koje ima trajnu vrijednost, ali s obvezom koja je današnjem naraštaju i stanovnicima tog kraja data da to veliko bogatstvo i nasljeđe, nastave pažljivo njegovati, čuvati, ali isto tako i ponositi se njime.
Na kraju ovog preliminarnog predstavljanja novootkrivenih otisaka dinosaura kod Neuma možemo ovo naglasiti:
Daljnji potencijal za budućim pronalascima otisaka dinosaura na području Općine Neum je bez ikakve sumnje ogroman. Osim za prostor čitave Općine Neum, ovakav identičan veliki potencijal za pronalascima okamenjenih otisaka dinosaura postoji i u susjednoj Općini Ravno. Nema nikakve sumnje da će se u skorije vrijeme i na ostalim dijelovima općina Neum i Ravno, pronaći i drugi, moguće još zanimljiviji i atraktivniji otisci dinosaura. U okviru ovog vrijednog potencijala, posebice vrijedi izdvojiti širi pojas neumskog zaleđa koji se prostire u pravcu od Žrnjeva, preko Kiševa, zatim posebice na širem području Moševića, te sve nadalje prema istoku do sela Grabovica, gdje se nalaze ogromne površine vapnenačko-dolomitnih izrazito plitkovodnih sedimenata jurske starosti. U svim ovim jurskim stijenama i sedimentima, ali i u starije-krednim geološkim jedinicama koje su posebno izražene s donje strane Popova polja istočno i jugoistočno od Hutova te oko sela Ravno, vrlo vjerojatno će se pronaći i znatno veći otisci od ogromnih najvećih dinosaura na svijetu - sauropoda i titanosaura. Preliminarnim autorovim obilascima ovih dijelova terena već su pronađeni pojedini otisci koji bi mogli pripadati ne samo ovim divovskim četveronožnim dugovratim dinosaurima, već i veliki troprsti otisci koje su ostavili veliki dvonožni dinosauri predatori, upravo iz skupine dinosaura teropoda čuvenog Tyranosaurus rex-a. Stoga, s velikim ponosom, možemo otvoriti novu 'sezonu lova' u Hercegovini, a posebice na širem prostoru neumskog zaleđa i Popova polja, - sezonu lova na dinosaure.
Dolaskom do podnožja kamenog brijega gdje je smješteno nalazište s plohom vapnenca na kojoj se nalaze otisci, ispostavilo se da je fizički gotovo nemoguće doći, odnosno uspeti se na samo nalazište. Naime, vapnenačka slojna ploha s otiscima nalazi se na samom vrhu najvišeg dijela brijega pri čemu je pozicionirana ispod vršne okomite visoke stijene, dok je sjeverna padina kojom se 'može' pristupiti njoj građena od gotovo okomitih ili strmo nagnutih masivnih izdanaka vapnenca koji su na svojim vrhovima izbrazdani i okršeni u formi gotovo poput pravih žileta ili pilastih noževa. A pri tome još težu okolnost pričinjavaju brojne ogromne jame i vertikalne pukotine između tih izdanaka vapnenaca oštrih poput žileta. Isto tako treba spomenuti i to, da i vegetacija koja raste na mjestimičnim pozicijama padina na ovim gotovo okomitim vapnenačkim stijenama je gotovo neprohodna jer se sastoji od mediteranskih bodljikavih i ljepljivih oblika gustog grmlja i drveća. Posebice treba istaknuti prisustvo jedne nevjerojatne gotovo apsolutno neprohodne biljke - bodljikave mrežaste penjačice zvane tetivika koju žitelji ovog kraja nazivaju biljkom 'žilet žica', što sve govori o karakteru te biljke koja je pak najgušće izrasla s prisojne strane, što time ne dozvoljava pristup samom nalazištu ni s te južne strane brda. Ipak, unatoč svim ovim ultra otežavajućim faktorima, autor se odvažio krenuti u uspon sa podnožja sjeverne strane nalazišta kako bi dospio bar na nekoliko metara blizine sa svrhom da kamena ploha s otiscima barem bude vizualno dostupna fotoaparatu, a još poželjnije i samom autoru. Nakon što se krenulo u uspon, otprilike na dvije trećine puta autor je naišao na gotovo nepremostive prepreke u vidu nekoliko dubokih jama i pukotina koje su presjekle veliki dio gotovo okomitih vapnenačkih stijena. Kad su se ove prepreke ukazale pred autorovim očima, gotovo je došlo do samog odustajanja od plana uspona do samog nalazišta, no ipak, budući da je ploha s otiscima bila u relativnoj neposrednoj blizini, autor je uspio, na izuzetno težak i naporan fizički način uz pomoć čistih alpinističkih metoda penjanja i držanja tj.hvatanja rukama od malo stršeće izbočine na okomitim i zaglađenim plohama vapnenca, doći do pred sami kameni blok sa otiscima. Ono što je potrebno istaknuti i naglasiti jest to da je ovaj direktni fizički dolazak na samo nalazište s plohom s otiscima, toliko opasan i fizički zahtjevan, da na određen način predstavlja riskiranje života, te je gotovo jedini mogući i najjednostavniji način dolaska direktno na nalazište, najizvediviji iskusnim planinarima ili alpinistima i to pod punom planinarskom opremom. Nakon što se ploha s otiscima ukazala autoru s gornje jugozapadne strane, autoru je bilo jedino izvedivo približavanje samoj plohi sa njene istočne strane, budući da je ploha s otiscima gotovo 'visjela' uz okomiti rub vapnenačke padine, a pri čemu se na njenu zapadnu stranu nije moglo uopće pristupiti. Iz tog razloga autoru je plohu i same otiske moguće jedino bilo fotografirati na taj način što je se autor uz ogroman rizik s jednom, lijevom, rukom pridržavao uz rub okomite stijene s lijeve strane plohe, te držeći fotoaparat u desnoj ruci, s njenim maksimalnim izmicanjem i rastezanjem, aproksimativno ili 'ugrubo' ciljajući smjer okretanja fotoaparata, vršio klikanje odnosno fotografiranje površine kamene plohe i otisaka. Na svu sreću, nakon kasnijeg pregleda svih načinjenih fotografija, uvidjelo se da su uspješno fotografirani gotovo svi otisci iz staze kretanja životinje, pri čemu su najbolje snimljeni oni koji se nalaze na istočnom dijelu plohe, dok se nekoliko posljednjih i krajnjih desnih otisaka nešto slabije nazire na slikama, upravo zbog pojašnjene nemogućnosti da se iz povoljnog kuta načine snimke cjelokupne površine slojne plohe s otiscima. Ipak, unatoč tome, kristalno jasno se i ti krajnji desni otisci vizualno razlučuju te ih je apsolutno moguće uključiti u analizu i komparaciju sa ostalim bolje snimljenim otiscima na lijevoj strani plohe. No, na svu daljnju sreću, rapidni razvoj tehnologije, omogućava jednu izvanredno pogodnu metodu kojom se mogu jako lijepo snimiti svi otisci i ustvari čitavo nalazište, a to je naravno - bespilotna letjelica ili tzv.dron. Stoga će se svakako u daljnjoj analizi ovih tragova dinosaura pristupiti metodom snimanja dronom, i to ne samo ovog nalazišta, već i snimanja ostalih okolnih, a jako potencijalnih nalazišta s mogućim prisustvom fosiliziranih tragova dinosaura.
Razmatranjem i analizom izgleda, morfologije, dimenzija, kao i međusobnog razmaka te usmjerenja, svih prisutnih otisaka, vrlo lako se može zaključiti kako je ovdje riječ o tipičnoj stazi kretanja četveronožnih biljojednih dugovratih dinosaura iz skupine Sauropoda. Ono što se može istaknuti i što predstavlja vrijednu indikativnu činjenicu, jest to da se na ovoj slojnoj plohi nalazi najmanje 16 otisaka dinosaura iz skupine sauropoda, od kojih je 14 kristalno jasno razlučivo te uočljivo s jasnim morfologijama otiska, dok su dva do tri otiska nešto slabije razlučiva što je uvjetovano kombinacijom načina kretanja ili hodanja samog dinosaura te karaktera sedimenta i njegove plastičnosti na kojem je dinosaur ostavio svoje tragove. Daljnjim promatranjem ove staze, mogu se jasno razlučiti otisci prednjih nogu, u stručnoj terminologiji nazvani -manus-otiscima, te otisci stražnjih nogu, poznatijih kao -pes-otisci. Dakle, ovdje je prisutna posve jasna staza kretanja četveronožnog dinosaura s tipičnom dinamikom hoda -prednja-zadnja noga, odnosno -manus-pes-otisak. Dimenzije tj.promjeri većine otisaka su ujednačeni te iznose otprilike oko 10ak cm, s podjednako sličnim, gotovo identičnim morfološkim izgledom, što je još jedan od jasnih pokazatelja da se radi o tragovima koje su ostavile noge od određene životinje. Međusobni razmaci između dva sukcesivno načinjena manus-pes traga, su također vrlo mali ispod 50 cm dužine, što dokazuje da je ovaj maleni dugovrati biljojed jako sporo prešao preko ovog tada polučvrstog pjeskovito-muljevitog plićaka jedne lagune ili mirne plaže. Inače, potrebno je izrazito naglasiti to da su za fosilizaciju i očuvanje otisaka ili tragova dinosaura potrebni jako specifični uvjeti te podudarnost više različitih faktora tijekom dijageneze, sedimentacije, te litifikacije, što je prouzrokovalo jednu činjenicu da, unatoč tome što je u svijetu na mnoštvu lokaliteta dosada otkriveni tragovi dinosaura, fosilizirani otisci dinosaura su izuzetno raritetna pojava među fosilima, te predstavljaju u simboličkom smislu pravu 'iglu u plastu sijena'. Naime, da bi se otisci dinosaura mogli uopće sačuvati, tj.fosilizirati, prvo je potrebit faktor točno određene 'plastičnosti' odnosno svojevrsne tvrdoće ili mekoće podloge po kojoj dinosaur hoda tako da ta pjeskovito-muljevita podloga nije previše ni meka, a ni previše tvrda da se u njoj ne mogu utisnuti otisci nogu, zatim nakon što dinosaur pređe preko točno takve pogodne podloge potrebno je baš da iza tog trenutka njegovog prolaska ta površina bude jedno pa i duže vrijeme u posve mirnom ili jako plitkom morskom okolišu, ili pak na suhom, kako bi se ti načinjeni otisci uspjeli stvrdnuti, ali ni nakon toga nije ni blizu kraj potrebnim faktorima da se otisak dobro sačuva. Jer, i nakon što se otisak ili otisci napravljeni u takvom pjeskovitom mulju relativno stvrdnu, potrebno je da iduća plima ili morska struja ili pak kakav drugi donos sedimenta bude relativno brz pri čemu će se u kratkom vremenu novonadošlim sedimentom plimom nad već otrdnulim otiscima stvoriti jedan kao svojevrsni zaštitni vanjski sloj, koji se isto tako nakon tog nanošenja treba u nekom kraćem vremenu stvrdnuti kako se ne bi razorio radom morskih struja te oluja čime bi i prethodno načinjeni tragovi dinosaura bili zasigurno uništeni odnosno u potpunosti erodirani. Prema tome, potrebitost svih elemenata koji se moraju u određenim vremenskim uzastopnim intervalima u potpunosti podudariti kako bi se fosilizirali tragovi neke životinje, je jako velika s vrlo malom vjerojatnošću događanja. Iz svega ovoga je samim time i posve jasan razlog zašto je tako teško pronaći fosilne otiske dinosaura, te zašto je svaki pronađeni otisak dinosaura, a pogotovo pronađenih više otisaka, te posebice pronađena staza kretanja s jasno razmještenim otiscima dinosaura, od ogromne vrijednosti ne samo za znanost, već i kao lokalno-nacionalna kulturna baština od izuzetne važnosti i značaja za područje gdje je pronađena.
Vrijednost i implikacija pronađenih otisaka dinosaura kod Neuma na brdu Pasjeka, posebice je istaknuta zbog vidljive činjenice da se ovdje radi o svojevrsnim jedinstvenim patuljastim oblicima sauropodnih dinosaura koji su što je paradoksalno inače najveći dinosauri i kopnene životinje koje su ikada hodale Zemljom. Naknadnom usporedbom izgleda same staze s otiscima, njihove morfologije te posebice njihovog međusobnog razmaka, jasno se može zaključiti da je ovaj mali patuljasti neumski dinosaur hodao jako sporo, sa zanemarivom brzinom, pri čemu je tijekom tog sporog kretanja imao blagu tendenciju skretanja udesno. Prema dimenzijama, kako samih otisaka, tako i međusobnih razmaka među njima, po svemu sudeći ove tragove je ostavio sauropodni dinosaur iz familije čuvenih titanosaurida, čiji su predstavnici iz krede dosegli najveće dimenzije koje je ijedna kopnena životinja dosegla u povijesti planete. Kao što je već spomenuto, upravo ogromna vrijednost, ali i svojevrsna jedinstvenost, ovog nalazišta tragova dinosaura očituje se u tome da se ovdje radi o jednom, u odnosu na svoje 'rođake' iz Amerike, Europe, Azije i drugih dijelova svijeta, uistinu minijaturnim oblicima titanosaura, pri čemu postoji čak mogućnost da je ove tragove ostavio mladunac od takvog patuljastog četveronožnog biljojeda. Na takvu mogućnost da je riječ o mladoj jedinki ili mladuncu, sugerira morfologija tragova u kojoj se razlučuje da gotovo podjednak izgled imaju i prednji-manus i zadnji-pes tragovi na ovoj slojnoj plohi, budući da je kod mladunaca anatomija prednjih i stražnjih nogu međusobno puno sličnija te podjednakija negoli je to u odraslih jedinki kod kojih su obično prednje noge, tj.manus otisci vidljivo manji u odnosu na stražnje-pes otiske.
Vrlo je zanimljiv također i nekadašnji drevni okoliš u kojem su živjeli ovi patuljasti neumski dugovrati dinosauri, a koji je postojao na ovom prostoru prije nekih 85 i 90 milijuna godina u periodu gornje ili mlađe krede koji se još i naziva - senon. Prema samim karakteristikama vapnenačkih sedimenata na ovom nalazištu, tu u neposrednom bočnom području, kao i prema pronađenim fosilnim ostacima drugih životinja u njima, prije svega fosilima rudista, puževa te plitkomorskih algalnih debelih prevlaka poznatijih pod nazivom -stromatoliti, možemo zaključiti kako je ovdje postojao jedan izraziti morski ili pak oceanski plićak, koji je na jednom dijelu graničio s otvorenijim i uzburkanijim morem, dok je na drugom kraju sadržavao nekoliko većih i manjih otoka. Upravo pronađeni fosilizirani otisci dinosaura, koji su kao što je dobro poznato - kopnene životinje, neporecivo nam dokazuju postojanje tih kopnenih površina na ovom inače prostranom plitko-oceanskom prostoru. U tom pradavnom vremenu sasvim je sigurno da je ovdje, kao i na širem prostoru neumske općine, te šire okolice, postojao jedan prostrani otočni arhipelag kojeg su sačinjavali brojni veći i manji otoci. Osim toga, temeljem brojnih prisutnih elemenata u stijenama, fosila i drugih pokazatelja, možemo uvidjeti da je tadašnja klima bila tropskog karaktera, s visokom prosječnom temperaturom mora te zraka. Nadalje, posebice važno je istaknuti i regionalni prostorni položaj ovog tropskog neumskog arhipelaga, koji je u to vrijeme, zajedno sa većim dijelom srednje i južne Hercegovine, bio puno južnije na nižoj geografskoj paraleli, pri čemu je bio puno bliži i ekvatoru, ali i prostoru tadašnje sjeverne Afrike. U okviru toga, a kao i jedan vrlo zanimljivi i jasni pokazatelj te pradavne prostorne bliskosti Hercegovine sa sjevernom Afrikom te zapadnim dijelom Bliskog Istoka, jesu tipovi stijena vapnenaca i dolomita koji su gotovo identični kao u nas, te posebice prisutni fosili koji se mogu pronaći tamo, a koji su isto tako gotovo identičnih oblika i starosti kao fosili prisutni u ovim krajevima.
Pronađeno nalazište okamenjenih otisaka dinosaura na Pasjeki, zajedno s drugim prethodno pronađenim nalazištima ostalih također atraktivnih fosila školjki i puževa, a posebice riba, ima veliki i bez ikakve sumnje sigurni -geoturistički-potencijal za Općinu Neum. U tom kontekstu isto tako nema nikakve sumnje da će geoturizam kao posebni vid turizma koji posljednjih godina u svijetu doživljava ogroman, pa i rapidan procvat pa i bum, u skorijoj budućnosti postati jedan od glavnih i nedjeljivih oblika turizma neumskog kraja. U pogledu samog nalazišta tragova dinosaura, vrlo je pogodna mogućnost da se u nekom budućem vremenu, negdje na dobro odabranoj poziciji uz samu cestu u selu Gradac odakle se pruža dobar pogled prema vrhu brda s pronađenim tragovima dinosaura, načini jedna višejezična edukativna poster-tabla, uz koju bi se mogao 'instalirati' jedan kvalitetni veliki metalni dalekozor na kovanice. Pomoću jednog takvog dalekozora, kakvi već odavno napravljeni identični primjeri postoje npr.u susjednoj Hrvatskoj - Velebit-Baške Oštarije i drugi turističko-prirodni lokaliteti, bi se mogli kristalno jasno promatrati ne samo otisci dinosaura, već i brojne prapovijesne megalitske utvrde s impresivnim kiklopskim zidinama koje se nalaze na gotovo svakom vršku brda sa svih strana Gradačkog polja. Osim ove potencijalnosti, neupitan je i ostali višestruko iskoristivi potencijal ovog i sličnih atraktivnih geo-arheo-lokaliteta, koji osim u okviru turističke valorizacije, već sada ima golemu ulogu u obogaćivanju kulturno-nacionalne svijesti i vlastitog identiteta naroda s ovog prostora. Jer radi se o jednom ogromnom kulturno-prirodnom bogatstvu, koje ima trajnu vrijednost, ali s obvezom koja je današnjem naraštaju i stanovnicima tog kraja data da to veliko bogatstvo i nasljeđe, nastave pažljivo njegovati, čuvati, ali isto tako i ponositi se njime.
Na kraju ovog preliminarnog predstavljanja novootkrivenih otisaka dinosaura kod Neuma možemo ovo naglasiti:
Daljnji potencijal za budućim pronalascima otisaka dinosaura na području Općine Neum je bez ikakve sumnje ogroman. Osim za prostor čitave Općine Neum, ovakav identičan veliki potencijal za pronalascima okamenjenih otisaka dinosaura postoji i u susjednoj Općini Ravno. Nema nikakve sumnje da će se u skorije vrijeme i na ostalim dijelovima općina Neum i Ravno, pronaći i drugi, moguće još zanimljiviji i atraktivniji otisci dinosaura. U okviru ovog vrijednog potencijala, posebice vrijedi izdvojiti širi pojas neumskog zaleđa koji se prostire u pravcu od Žrnjeva, preko Kiševa, zatim posebice na širem području Moševića, te sve nadalje prema istoku do sela Grabovica, gdje se nalaze ogromne površine vapnenačko-dolomitnih izrazito plitkovodnih sedimenata jurske starosti. U svim ovim jurskim stijenama i sedimentima, ali i u starije-krednim geološkim jedinicama koje su posebno izražene s donje strane Popova polja istočno i jugoistočno od Hutova te oko sela Ravno, vrlo vjerojatno će se pronaći i znatno veći otisci od ogromnih najvećih dinosaura na svijetu - sauropoda i titanosaura. Preliminarnim autorovim obilascima ovih dijelova terena već su pronađeni pojedini otisci koji bi mogli pripadati ne samo ovim divovskim četveronožnim dugovratim dinosaurima, već i veliki troprsti otisci koje su ostavili veliki dvonožni dinosauri predatori, upravo iz skupine dinosaura teropoda čuvenog Tyranosaurus rex-a. Stoga, s velikim ponosom, možemo otvoriti novu 'sezonu lova' u Hercegovini, a posebice na širem prostoru neumskog zaleđa i Popova polja, - sezonu lova na dinosaure.
MAPE NALAZIŠTA:
Slike gore: editirani isječci (OGK-list Ston, 1:100 000; Raić et al.,1980) - nalazište otisaka dinosaura pretpostavljeno je unutar stratigrafskih članova gornje krede tijekom senona
Pogled prema brijegu s nalazištem (strijelica lijevo) od smjera sjevera (selo Ćukova greda)
Pogled na prekrasnu katoličku crkvu u Neumskom Gradcu i pitoreskno mediteransko polje
Detalji prvotno zamijećenih 'neobičnih' utisnutih formi na vidljivom gotovo okomitom sloju na zumiranoj fotografiji, slike gore:
USPON NA NALAZIŠTE
Pronađeni fosili foraminifera numulita unutar bijelo-sivog škriljavog vapnenca u samom podnožju brda, ovo su stijene paleogenske starosti - iz razdoblja eocena - tzv.foraminiferski vapnenci
Trasa prijašnjeg iskopanog vodovoda kojim se autor uspeo do jednog dijela podnožja brijega
Iduće slike: pogled prema poziciji nalazišta i okršenu gotovo okomitu padinu s gustom vegetacijom ispod koju je trebalo proći kako bi se dospjelo do nalazišta
Na padini se mjestimično mogu zamijeti specijalno od strane drevnih Ilira postavljeni kameni blokovi, koji su ponegdje čak i isklesavani (slika dolje)
PLOHA SA OTISCIMA DINOSAURA:
Tipičan izgled poput žileta ili nazubljenog noža, okršenih vrhova vapnenačkih izdanaka po čitavom terenu
Nalazište dinosaura i prostor neumskog zaleđa u vremenu gornje krede prije više od 85 milijuna godina - je imao izgled tropskog otočnog arhipelaga poput ovog na slici - arhipelag na zapadnoj Tajlandskoj obali (izvor: GoogleEarth)
Pronađeni fosili puževa iz skupine akteonelida u gornjokrednim vapnencima neposredno jugozapadnije od nalazišta okamenjenih tragova
Pogledi na susjedna brda sa neposredne zapadne te istočne strane nalazišta:
Na svakom od ovih vrhova kriju se impresivne kiklopske zidine od mjestimično isklesanih ogromnih višetonskih kamenih blokova koji predstavljaju ostatke prapovijesnih ilirskih utvrda, hramova i obrednih građevina (gradnja podsjeća na Mikenu)
Zumirani pogledi na kiklopske zidine i građevina na vrhovima susjednih brda (sve ove građevine već su detaljno obiđene i snimljene od strane autora, pri čemu će rezultati ovih isto tako senzacionalnih pronalazaka biti prezentirani na blog-stranici megaliti-hercegovina)
DALJNJI GEOLOŠKI POTENCIJAL ZALEĐA NEUMA:
Specijalno zalijepljena geološka karta na 3d satelitske snimke terena na prostoru zaleđa Neuma - plave nijanse su stijene jurske starosti te prostori s plavom bojom (posebice okolica Moševića) predstavljaju veliki budući potencijal za pronalaskom tragova dinosaura, no podjednako velik potencijal je i na svim prostorima sa zelenom nijansom. Prostori s bijelom, žutom i smeđkastom bojom nemaju potencijal za fosilima otisaka dinosaura jer tamo nisu stijene mezozojske starosti
Krajnje jugoistočne padine pl.Žabe ponad selom Prapratnica gdje se nalaze prostrani ravni slojevi gornjokrednog cenomanskog vapnenca - izražen potencijal prisustva otisaka dinosaura
Slike ispod - pogledi na širu okolicu Moševića (istočniji dijelovi) - s vidljivim bjelkastim zaravnjenim sedimentima gornjojurske starosti:
Upadljivi 'piramidoliki' obredni ilirski vrh građen od jurskih sedimenata
DONJOKREDNI VAPNENAČKI SEDIMENTI UZ TRASU ČUVENOG 'ĆIRE' ISTOČNO OD HUTOVA (zapaženi mogući otisci dinosaura):
Veliki troprsti otisak, mogući trag vrste dinosaura slične čuvenom Tyranosaurus rex-u
Isječci iz filma 'Jurassic World 2015' (izvor: www.m4ufree.tv)
Nema komentara:
Objavi komentar