''HERCEGOVAČKI DIVLJI ZAPAD'' NA PLAVIM DOLOMITIMA - NESTVARNI KRAJOLIK S JEDINSTVENOM GEOLOGIJOM, VEGETACIJOM, ALI I IZGUBLJENIM ILIRSKIM MEGALITSKIM KOMPLEKSIMA;
Iako je već relativno dobro poznata činjenica da područje Neuma, posebice njegovog neposrednog zaleđa, obiluje raznoraznim prirodnim te arheološkim atrakcijama, malo je poznato to da se ovdje krije i jedan jedinstveni geo-botanički rezervat, jedan iznimno vrijedan 'geopark', formiran na upečatljivim sivo-plavim dolomitima jurske starosti, na kojem je se razvila i prilagodila jedna posve endemična izrazito mediteranska vazdazelena vegetacijska zajednica adaptirana na ovu specifičnu geološku podlogu i vladajuću mediteransku klimu. Ovaj tek nedavno prepoznati, i mogli bi smo reći, iznova otkriveni, jedinstveni prirodni krajolik Bosne i Hercegovine, prostire se na površini od preko 500 hektara sa svojom središnjem i glavnom dolomitnom zonom istočno od sela Moševići u neposrednom zaleđu Neuma koja zauzima površinu od oko 200 hektara. Bočno od ove centralne dolomitne zone koja je ujedno i najatraktivnija, na sjeverozapadu i istoku prostire se još nekoliko manjih no isto tako specifičnih te atraktivnih geo-botaničkih dolomitnih zona, pri čemu se sve ove zone nalaze unutar jednog jedinstvenog prostora koji se pruža otprilike od sela Dubravica i Grabovica na jugoistoku pa sve do sela Dobrovo i Babin do na sjeverozapadu.
Neumski dolomitni pojas ili zona, predstavlja jedan prostorno ograničen pojas na kojem su se tijekom geološke prošlosti i intenzivnih tektonskih pokreta, formirali specifični reljefni ili geomorfološki oblici sastavljeni najvećim dijelom od dolomitnih stijena gornjo-jurske starosti iz perioda oksford-kimeridž. Prema najnovijoj geološkoj kronostratigrafskoj ljestvici (http://www.stratigraphy.org/ICSchart/ChronostratChart2020-01.jpg ) riječ je o sedimentnim stijenama starima oko 160 milijuna godina, a što je otprilike središnje doba vladavine najpoznatijih izumrlih životinja na Zemlji - dinosaura. Nakon višestrukih i detaljnih terenskih obilazaka, kako svih razotkrivenih jurskih dolomitnih zona, tako i svih okolnih ili bočnih zona sastavljenih od nešto mlađih vapnenačkih stijena kredne starosti, došlo je se do zaključka da se na ovom dijelu neumskog zaleđa tijekom perioda mlađe jure nalazila jedna topla tropska laguna koja je bila povezana sa širim morskim prostorom poznatog drevnog oceana Tethys. Osim samog izgleda, strukture i litoloških karakteristika stijena, na ovo nam jasno ukazuju i vrlo zanimljivi fosilni nalazi školjki, puževa, algi, koralja i drugih organizama iz doba jure i krede, a koji su još ranije pronađeni na brojnim nalazištima ovog prostora, pri čemu su opisivani u nekoliko ranijih postova na ovom portalu. No, osim svih tih vrlo zanimljivih fosila davno izumrlih životinja, posebnu zanimljivost, pa i atrakciju, predstavljaju i sami reljefni oblici koji su se razvili na dolomitnim formacijama. Budući da se u ovom slučaju radi o dolomitnim sedimentima, a ne o vapnencima, upravo zbog te jako bitne razlike očitovane u različitom kemijskom sastavu dolomita kod kojeg u molekularnoj strukturi sudjeluju atomi magnezija koji s karbonatnim dijelom čine dosta jače ionske veze negoli su one kod čistog kalcij-karbonata odnosno vapnenca, sveukupno je uzrokovalo to da je dolomit očito i puno manje topljiva stijena nego vapnenac. Stoga, za razliku od svih okolnih vapnenaca koji grade najveći dio terena, a na kojima su se usljed jake podložnosti otapanju i kemijskoj koroziji razvili tipični i rašireni krški reljefni oblici kao što su oštre krške brazde, izjedline, pukotine, jame, kamenice i ostalo, na dolomitima su se razvile evidentno drugačije reljefne forme većih ili manjih zaobljenih i ponekad stršećih struktura u obliku tzv.kamenih gljiva, te čitavih brda sa specifičnom neokršenom trbušasto-zaobljenom reljefnom formom. Ono što uz ovaj specifični reljef, pridonosi vizualnoj upečatljivosti i atraktivnosti ovog dolomitnog pojasa, za razliku od bijelkasto-svjetlosivih boja okolnih vapnenaca, jest modrosiva, gotovo plava, boja dolomitnih formacija, te posebice interesantna specifična i endemična sklerofilno-crnogorična vegetacija izrazito mediteranskog karaktera. Još potpunijoj i očaravajućoj vizualnoj upečatljivosti doprinose pojave nevjerojatno lijepih potoka i vodotoka s bistrom modrozelenom vodom koji protječu upravo kroz ove plave jurske dolomite tijekom većeg dijela godine. Naime, jedna druga također vrlo bitna, geološka, osobina koja krasi ove dolomitne stijenske formacije, jest njihova vrlo slaba vodopropusnost, a ponegdje gotovo i neznatna, što je u hidrogeološkom smislu dovelo do toga da ove dolomitne stijene predstavljaju svojevrsne vodonepropusne geološke slojeve, ili izolatore, koji su doveli do toga da se upravo na ovom pojasu neumskog zaleđa kojeg sačinjavaju dolomiti, a ne vapnenci, nalazi jako veliki broj izvora pitke vode. Jedan od takvih upečatljivih izvora naziva Botina, upravo se nalazi unutar središnje dolomitne zone kod sela Moševići. Osim ovog izvora, u čitavoj dolomitnoj zoni od Moševića pa do Grabovice, prisutan je čitav niz većih ili manjih izvora koji onda formiraju jednu pravu mrežu uskih, ali vizualno upečatljivih vodotoka koji se u obliku biserno-sjajnih plavkastih potoka poput paukove mreže slijevaju niz zaobljene reljefne oblike plavih dolomita.
Sve prisutne i jedinstvene karakteristike ovog neumskog dolomitnog pojasa, proizvele su u konačnici vizualno jedan vrlo atraktivan, neobičan, te u neku ruku, nestvaran hercegovački krajolik koji na brojnim svojim dijelovima ima izgled jako sličan sjevernoameričkim polupustinjskim stjenovito-grmolikim područjima Teksasa, Arizone i Kalifornije, usljed čega ovaj specifični predio Hercegovine u simboličkom smislu možemo prozvati - ''Hercegovački divlji zapad''. Naime, osim prisutnih i neobičnih reljefnih formi dolomitnih formacija te na njima izrasle endemične vegetacije, izgledu poput 'divljeg zapada' pridonosi još i činjenica da su se na brojnim mjestima dolomitne stijene istrošile i erodirale u tolikoj mjeri da su proizvele doslovno pravi pjesak te pješčane formacije. Dakle, ovdje imamo i jedinstveni prostor prirodnih geoloških pjesaka ili pjeskovitog krajolika, sačinjenog od svjetložutog do gotovo bijelog pravog pjeska koji uvelike podsjeća upravo na pjeskovitu podlogu iz američkih 'western' krajolika divljeg zapada. Kad bi samo u hipotetsko-vizualnom smislu, ovom neumskom dolomitno-pjeskovitom pojasu, nadodali pokoji veći kaktus, dobili bi smo gotovo identičan krajolik poput aridnih pjeskovito-stjenovitih područja američkog 'divljeg zapada'. Isto tako, pojedini dijelovi ovog prostora, na kojima se nalaze prohodne staze i puteljci okruženi svjetložutim dolomitnim pjeskom te niskom grmolikom zimzelenom vegetacijom, predstavljaju idealne staze za jahanje konja, baš poput onih dijelova američkog zapada ili španjolske Andaluzije gdje su snimane western scene. Nigdje ili malo gdje u Hercegovini, pa i u čitavoj zemlji, možemo pronaći točno ovakav neobičan i specifičan pjeskovito dolomitni krajolik s vazdazelenom mediteranskom kserofilnom florom, što samo govori i ukazuje na činjenicu kakvu prevrijednu prirodnu, ali i ne samo prirodnu, baštinu krije ovaj dio prostora općine Neum.
Kao što smo spomenuli, osim specifičnog reljefa, reljefnih oblika, te podloge, vrlo važnu vizualnu odrednicu ovog prirodnog rezervata predstavljaju adaptirane specifične biljke koje promatrajući čitavo neumsko zalađe, ali i širu okolicu, možemo pronaći jedino na ovom prostoru i na ovim stijenama. Ovdje se radi o tzv.sklerofilnim ili tvrdolisnim vazdazelenim grmolikim biljkama koje rastu isključivo u zoni poptune ili čiste mediteranske klime. Ipak, dodatnu posebnost ovoj biljnoj zajednici koja raste na mezozojskim dolomitima u neumskom zaleđu, pridaju i pojedine neobične vrste konifera ili četinjača koje prirodno uspijevaju unutar ovo dolomitne zone pri čemu ponegdje sačinjavaju i prave niske ali vrlo guste šume sastavljene od nekoliko dominantnih vrsta mediteranskih niskih čempresa, igličastih borova, te s asocijacijom sklerofilnih vrsta mediteranskih toploljubivih vazdazelenih kritosjemenjača ili cvjetnjača. No, iako je vizualno evidentna dominacija određenog broja specifičnih i za ove, geološko-pedološke, uvjete, posebno adaptiranih zimzelenih biljaka, tijekom detaljnih terenskih obilazaka ovog područja došlo je se do uvida da se ovdje kriju i brojne druge, po svemu sudeći, endemične ili u najmanju ruku - raritetne vegetacijske forme te vrste biljaka koje po svemu sudeći rasti isključivo na ovakvoj podlozi te pod okriljem izrazite tople mediteranske klime. Sve u svemu, specifičnost ovog pojasa s jurskim plavim dolomitima u zaleđu Neuma, odašilje svima onima koji se zanimaju za biljke i botaniku, a posebice svima onima koji se bave istraživanjem bilja, tj.svim botaničarima, jedan primamljujući poziv da posjete ovaj južno-hercegovački primorski mediteranski krajolik, jer on po svemu sudeći sadrži i biljke koje su endemične, te koje dosad nigdje nisu opširnije opisivane.
No, ne predstavljaju vrijedno bogatstvo i specifičnost ovog područja, samo prethodno opisivane geološke te vegetacijske osobitosti, već, isto tako nimalo manje vrijedan element koji se krije na ovom prostoru, a koji također predstavlja nedjeljivi izuzetno vrijedan segment ovog područja, odnosi se na arheološke ostatke i arheološka nalazišta iz prapovijesnog doba. Naime, kroz desetke i desetke detaljnih terenskih obilazaka, te nerijetko i pravih planinarenja, autor ovih redaka, razotkrio je činjenicu da ovo područje krije doslovno izgubljene drevne ili prapovijesne kamene gradove, i u potpunosti zaboravljene ilirske megalitske komplekse. Ovdje se radi o nevjerojatno brojnim kulturno-povijesnim, graditeljskim, spomenicima koje krasi izrazita megalitska arhitektura, svima općepoznata po tzv.kiklopskim zidovima, kao što je slučaj čuvene Mikene iz kasnog brončanog doba u južnoj Grčkoj. Temeljem svih mnogobrojnih obilazaka čitavog šireg prostora neumskog zaleđa, autor je pronašao pokazatelje i dokaze, da se ovdje kriju ne samo monumentalni oblici povijesnih drevnih kompleksa, već da je ovdje riječ o ostacima jedne od najstarijih europskih civilizacija koja je podizala čvrste objekte u monumentalnom ili megalitskom stilu zidanja, odnosno, ovdje se radi o svojevrsnom žarištu megalitske kulture čitavog europskog kopna. U tom kontekstu, autor je u periodu tijekom posljednje 3 godine, na čitavom širem prostoru neumskog zaleđa počevši od nasjevernijih dijelova oko sela Kolojanj, preko Hrasnog, planine Žabe kao središnje morfološke dominante čitavog prostora, pa sve do samog Neuma i morske obale zajedno s poluotokom Klek, razotkrio doslovno na stotine većinom manjih gradinskih lokaliteta, no koji posjeduju impresivnu megalitsku arhitekturu, te koji kao takvi predstavljaju vrijednu monumentalnu spomeničku baštinu. U okviru svih ovih otkrića, razotkriveno je par i jako velikih megalitskih gradina, također do sada u potpunosti nepoznatih i nigdje opisivanih, koje prema svim in-situ terenskim uvidima i zapažanjima, predstavljaju ni manje ni više već ostatke pravih izgubljenih drevnih gradova. Tu su također brojni razotkriveni ostaci misterioznih megalitskih obrednih ili kultnih građevina, odnosno u određenom smislu - hramova, zatim ostaci monumentalnih terasastih kiklopskih zidina, ostaci megalitskih opservatorija, kamenih monumentalnih utvrda, dugih kiklopskih bedema s kulama, ali i ostaci pravih izgubljenih megalitskih drevnih sela s ovalnim i četvrtastim ilirskim kućama izgrađenim često od golemih kamenih blokova. Ovdje se sveukupno radi o jednoj neprocjenjivo vrijednoj kulturno-povijesnoj baštini ne samo općine Neum već i čitave zemlje, što osim svog primarnog značaja kao lokalne baštinske vrijednosti, ima u bliskoj budućnosti jako veliki potencijal u turističkom iskorištavanju i valorizaciji, budući da je arheoturizam već postao ne samo nedjeljivim, već ponegdje i glavnim, segmentom u okviru turističke ponude brojnih zemalja na zapadu i drugdje u svijetu.
U okviru prethodno navedenih otkrivenih brojnih arheoloških lokaliteta s megalitskom gradnjom, koji se tek namjeravaju zasebno i vrlo detaljno opisati, te prezentirati, u jednom specijalnom velikom radu o 'neumskoj megalitskoj kulturi' na portalu megalita Hercegovine (http://megaliti-hercegovina.blogspot.com/ ) , vrijedno je istaknuti kako se nekolicina ovakvih izgubljenih ilirskih megalitskih kompleksa, među kojima i jedan pravi mali grad, krije upravo na prostoru jurskih dolomita, što dodatno upotpunjuje značaj i vrijednost ovog specifičnog pojasa neumskih dolomita. Kad se sve u konačnici uzme u obzir, tj.sve prisutne geološke, botaničke, kao i arheološke, osobitosti koje krije ovaj dio neumskog kraja, i južne Hercegovine, možemo ponosno podcrtati zaključak da, Općina Neum sadrži jedan ogroman sutrašnji potencijal, kojeg će biti moguće valorizirati i promovirati kako u vidu lokalne baštine, tako i u kontekstu budućeg vrlo vrijednog turističkog sadržaja, pa i brenda ovog dijela Hercegovine.
Neumski dolomitni pojas ili zona, predstavlja jedan prostorno ograničen pojas na kojem su se tijekom geološke prošlosti i intenzivnih tektonskih pokreta, formirali specifični reljefni ili geomorfološki oblici sastavljeni najvećim dijelom od dolomitnih stijena gornjo-jurske starosti iz perioda oksford-kimeridž. Prema najnovijoj geološkoj kronostratigrafskoj ljestvici (http://www.stratigraphy.org/ICSchart/ChronostratChart2020-01.jpg ) riječ je o sedimentnim stijenama starima oko 160 milijuna godina, a što je otprilike središnje doba vladavine najpoznatijih izumrlih životinja na Zemlji - dinosaura. Nakon višestrukih i detaljnih terenskih obilazaka, kako svih razotkrivenih jurskih dolomitnih zona, tako i svih okolnih ili bočnih zona sastavljenih od nešto mlađih vapnenačkih stijena kredne starosti, došlo je se do zaključka da se na ovom dijelu neumskog zaleđa tijekom perioda mlađe jure nalazila jedna topla tropska laguna koja je bila povezana sa širim morskim prostorom poznatog drevnog oceana Tethys. Osim samog izgleda, strukture i litoloških karakteristika stijena, na ovo nam jasno ukazuju i vrlo zanimljivi fosilni nalazi školjki, puževa, algi, koralja i drugih organizama iz doba jure i krede, a koji su još ranije pronađeni na brojnim nalazištima ovog prostora, pri čemu su opisivani u nekoliko ranijih postova na ovom portalu. No, osim svih tih vrlo zanimljivih fosila davno izumrlih životinja, posebnu zanimljivost, pa i atrakciju, predstavljaju i sami reljefni oblici koji su se razvili na dolomitnim formacijama. Budući da se u ovom slučaju radi o dolomitnim sedimentima, a ne o vapnencima, upravo zbog te jako bitne razlike očitovane u različitom kemijskom sastavu dolomita kod kojeg u molekularnoj strukturi sudjeluju atomi magnezija koji s karbonatnim dijelom čine dosta jače ionske veze negoli su one kod čistog kalcij-karbonata odnosno vapnenca, sveukupno je uzrokovalo to da je dolomit očito i puno manje topljiva stijena nego vapnenac. Stoga, za razliku od svih okolnih vapnenaca koji grade najveći dio terena, a na kojima su se usljed jake podložnosti otapanju i kemijskoj koroziji razvili tipični i rašireni krški reljefni oblici kao što su oštre krške brazde, izjedline, pukotine, jame, kamenice i ostalo, na dolomitima su se razvile evidentno drugačije reljefne forme većih ili manjih zaobljenih i ponekad stršećih struktura u obliku tzv.kamenih gljiva, te čitavih brda sa specifičnom neokršenom trbušasto-zaobljenom reljefnom formom. Ono što uz ovaj specifični reljef, pridonosi vizualnoj upečatljivosti i atraktivnosti ovog dolomitnog pojasa, za razliku od bijelkasto-svjetlosivih boja okolnih vapnenaca, jest modrosiva, gotovo plava, boja dolomitnih formacija, te posebice interesantna specifična i endemična sklerofilno-crnogorična vegetacija izrazito mediteranskog karaktera. Još potpunijoj i očaravajućoj vizualnoj upečatljivosti doprinose pojave nevjerojatno lijepih potoka i vodotoka s bistrom modrozelenom vodom koji protječu upravo kroz ove plave jurske dolomite tijekom većeg dijela godine. Naime, jedna druga također vrlo bitna, geološka, osobina koja krasi ove dolomitne stijenske formacije, jest njihova vrlo slaba vodopropusnost, a ponegdje gotovo i neznatna, što je u hidrogeološkom smislu dovelo do toga da ove dolomitne stijene predstavljaju svojevrsne vodonepropusne geološke slojeve, ili izolatore, koji su doveli do toga da se upravo na ovom pojasu neumskog zaleđa kojeg sačinjavaju dolomiti, a ne vapnenci, nalazi jako veliki broj izvora pitke vode. Jedan od takvih upečatljivih izvora naziva Botina, upravo se nalazi unutar središnje dolomitne zone kod sela Moševići. Osim ovog izvora, u čitavoj dolomitnoj zoni od Moševića pa do Grabovice, prisutan je čitav niz većih ili manjih izvora koji onda formiraju jednu pravu mrežu uskih, ali vizualno upečatljivih vodotoka koji se u obliku biserno-sjajnih plavkastih potoka poput paukove mreže slijevaju niz zaobljene reljefne oblike plavih dolomita.
Sve prisutne i jedinstvene karakteristike ovog neumskog dolomitnog pojasa, proizvele su u konačnici vizualno jedan vrlo atraktivan, neobičan, te u neku ruku, nestvaran hercegovački krajolik koji na brojnim svojim dijelovima ima izgled jako sličan sjevernoameričkim polupustinjskim stjenovito-grmolikim područjima Teksasa, Arizone i Kalifornije, usljed čega ovaj specifični predio Hercegovine u simboličkom smislu možemo prozvati - ''Hercegovački divlji zapad''. Naime, osim prisutnih i neobičnih reljefnih formi dolomitnih formacija te na njima izrasle endemične vegetacije, izgledu poput 'divljeg zapada' pridonosi još i činjenica da su se na brojnim mjestima dolomitne stijene istrošile i erodirale u tolikoj mjeri da su proizvele doslovno pravi pjesak te pješčane formacije. Dakle, ovdje imamo i jedinstveni prostor prirodnih geoloških pjesaka ili pjeskovitog krajolika, sačinjenog od svjetložutog do gotovo bijelog pravog pjeska koji uvelike podsjeća upravo na pjeskovitu podlogu iz američkih 'western' krajolika divljeg zapada. Kad bi samo u hipotetsko-vizualnom smislu, ovom neumskom dolomitno-pjeskovitom pojasu, nadodali pokoji veći kaktus, dobili bi smo gotovo identičan krajolik poput aridnih pjeskovito-stjenovitih područja američkog 'divljeg zapada'. Isto tako, pojedini dijelovi ovog prostora, na kojima se nalaze prohodne staze i puteljci okruženi svjetložutim dolomitnim pjeskom te niskom grmolikom zimzelenom vegetacijom, predstavljaju idealne staze za jahanje konja, baš poput onih dijelova američkog zapada ili španjolske Andaluzije gdje su snimane western scene. Nigdje ili malo gdje u Hercegovini, pa i u čitavoj zemlji, možemo pronaći točno ovakav neobičan i specifičan pjeskovito dolomitni krajolik s vazdazelenom mediteranskom kserofilnom florom, što samo govori i ukazuje na činjenicu kakvu prevrijednu prirodnu, ali i ne samo prirodnu, baštinu krije ovaj dio prostora općine Neum.
Kao što smo spomenuli, osim specifičnog reljefa, reljefnih oblika, te podloge, vrlo važnu vizualnu odrednicu ovog prirodnog rezervata predstavljaju adaptirane specifične biljke koje promatrajući čitavo neumsko zalađe, ali i širu okolicu, možemo pronaći jedino na ovom prostoru i na ovim stijenama. Ovdje se radi o tzv.sklerofilnim ili tvrdolisnim vazdazelenim grmolikim biljkama koje rastu isključivo u zoni poptune ili čiste mediteranske klime. Ipak, dodatnu posebnost ovoj biljnoj zajednici koja raste na mezozojskim dolomitima u neumskom zaleđu, pridaju i pojedine neobične vrste konifera ili četinjača koje prirodno uspijevaju unutar ovo dolomitne zone pri čemu ponegdje sačinjavaju i prave niske ali vrlo guste šume sastavljene od nekoliko dominantnih vrsta mediteranskih niskih čempresa, igličastih borova, te s asocijacijom sklerofilnih vrsta mediteranskih toploljubivih vazdazelenih kritosjemenjača ili cvjetnjača. No, iako je vizualno evidentna dominacija određenog broja specifičnih i za ove, geološko-pedološke, uvjete, posebno adaptiranih zimzelenih biljaka, tijekom detaljnih terenskih obilazaka ovog područja došlo je se do uvida da se ovdje kriju i brojne druge, po svemu sudeći, endemične ili u najmanju ruku - raritetne vegetacijske forme te vrste biljaka koje po svemu sudeći rasti isključivo na ovakvoj podlozi te pod okriljem izrazite tople mediteranske klime. Sve u svemu, specifičnost ovog pojasa s jurskim plavim dolomitima u zaleđu Neuma, odašilje svima onima koji se zanimaju za biljke i botaniku, a posebice svima onima koji se bave istraživanjem bilja, tj.svim botaničarima, jedan primamljujući poziv da posjete ovaj južno-hercegovački primorski mediteranski krajolik, jer on po svemu sudeći sadrži i biljke koje su endemične, te koje dosad nigdje nisu opširnije opisivane.
No, ne predstavljaju vrijedno bogatstvo i specifičnost ovog područja, samo prethodno opisivane geološke te vegetacijske osobitosti, već, isto tako nimalo manje vrijedan element koji se krije na ovom prostoru, a koji također predstavlja nedjeljivi izuzetno vrijedan segment ovog područja, odnosi se na arheološke ostatke i arheološka nalazišta iz prapovijesnog doba. Naime, kroz desetke i desetke detaljnih terenskih obilazaka, te nerijetko i pravih planinarenja, autor ovih redaka, razotkrio je činjenicu da ovo područje krije doslovno izgubljene drevne ili prapovijesne kamene gradove, i u potpunosti zaboravljene ilirske megalitske komplekse. Ovdje se radi o nevjerojatno brojnim kulturno-povijesnim, graditeljskim, spomenicima koje krasi izrazita megalitska arhitektura, svima općepoznata po tzv.kiklopskim zidovima, kao što je slučaj čuvene Mikene iz kasnog brončanog doba u južnoj Grčkoj. Temeljem svih mnogobrojnih obilazaka čitavog šireg prostora neumskog zaleđa, autor je pronašao pokazatelje i dokaze, da se ovdje kriju ne samo monumentalni oblici povijesnih drevnih kompleksa, već da je ovdje riječ o ostacima jedne od najstarijih europskih civilizacija koja je podizala čvrste objekte u monumentalnom ili megalitskom stilu zidanja, odnosno, ovdje se radi o svojevrsnom žarištu megalitske kulture čitavog europskog kopna. U tom kontekstu, autor je u periodu tijekom posljednje 3 godine, na čitavom širem prostoru neumskog zaleđa počevši od nasjevernijih dijelova oko sela Kolojanj, preko Hrasnog, planine Žabe kao središnje morfološke dominante čitavog prostora, pa sve do samog Neuma i morske obale zajedno s poluotokom Klek, razotkrio doslovno na stotine većinom manjih gradinskih lokaliteta, no koji posjeduju impresivnu megalitsku arhitekturu, te koji kao takvi predstavljaju vrijednu monumentalnu spomeničku baštinu. U okviru svih ovih otkrića, razotkriveno je par i jako velikih megalitskih gradina, također do sada u potpunosti nepoznatih i nigdje opisivanih, koje prema svim in-situ terenskim uvidima i zapažanjima, predstavljaju ni manje ni više već ostatke pravih izgubljenih drevnih gradova. Tu su također brojni razotkriveni ostaci misterioznih megalitskih obrednih ili kultnih građevina, odnosno u određenom smislu - hramova, zatim ostaci monumentalnih terasastih kiklopskih zidina, ostaci megalitskih opservatorija, kamenih monumentalnih utvrda, dugih kiklopskih bedema s kulama, ali i ostaci pravih izgubljenih megalitskih drevnih sela s ovalnim i četvrtastim ilirskim kućama izgrađenim često od golemih kamenih blokova. Ovdje se sveukupno radi o jednoj neprocjenjivo vrijednoj kulturno-povijesnoj baštini ne samo općine Neum već i čitave zemlje, što osim svog primarnog značaja kao lokalne baštinske vrijednosti, ima u bliskoj budućnosti jako veliki potencijal u turističkom iskorištavanju i valorizaciji, budući da je arheoturizam već postao ne samo nedjeljivim, već ponegdje i glavnim, segmentom u okviru turističke ponude brojnih zemalja na zapadu i drugdje u svijetu.
U okviru prethodno navedenih otkrivenih brojnih arheoloških lokaliteta s megalitskom gradnjom, koji se tek namjeravaju zasebno i vrlo detaljno opisati, te prezentirati, u jednom specijalnom velikom radu o 'neumskoj megalitskoj kulturi' na portalu megalita Hercegovine (http://megaliti-hercegovina.blogspot.com/ ) , vrijedno je istaknuti kako se nekolicina ovakvih izgubljenih ilirskih megalitskih kompleksa, među kojima i jedan pravi mali grad, krije upravo na prostoru jurskih dolomita, što dodatno upotpunjuje značaj i vrijednost ovog specifičnog pojasa neumskih dolomita. Kad se sve u konačnici uzme u obzir, tj.sve prisutne geološke, botaničke, kao i arheološke, osobitosti koje krije ovaj dio neumskog kraja, i južne Hercegovine, možemo ponosno podcrtati zaključak da, Općina Neum sadrži jedan ogroman sutrašnji potencijal, kojeg će biti moguće valorizirati i promovirati kako u vidu lokalne baštine, tako i u kontekstu budućeg vrlo vrijednog turističkog sadržaja, pa i brenda ovog dijela Hercegovine.
NEUMSKI DOLOMITI - HERCEGOVAČKI DIVLJI ZAPAD - Fotogalerija:
Pogled na označene zone jurskih dolomita, s glavnom moševskom zonom (slike gore)
Neobični oblici reljefa razvijeni na jurskim dolomitima dominiraju ovim krajolikom
Panorama jednog dijela središnje dolomitne zone
Moćni kiklopski zidovi razotkrivenog izgubljenog ilirskog grada na dijelu istočne glavne dolomitne zone
Uz i okolo fino izgrađenih megalitskih (kiklopskih) zidova u ovom drevnom gradu, mogu se pronaći keramički ostaci koji sugeriraju na rano željezno, ili pak, kasno brončano, doba
Pojedini fino obrađeni kameni blokovi dosežu goleme dimenzije i višetonske težine podsjećajući na blokove u zidovima čuvenog Daorsona
Pogled na vještački od strane Ilira, postavljeni kolosalni blok plavkastog dolomita na dijelu zapadne dolomitne zone
Pojedini ogromni blokovi dolomita su posve očito oblikovani i isklesavani u pravokutne forme od strane Ilira
Pogled na pronađenu veliku ilirsku grobnu gomilu, odnosno monumentalnu grobnicu, čija je baza napravljena od golemih fino isklesanih kamenih blokova posloženih u pravilnu kružnicu (slike dolje)
Pogled na pronađene brojne ostatke specifične eneolitsko-ranobrončanodobne keramike unutar jednog nepoznatog ilirskog megalitskog grada na krajnjem istoku dolomitne zone
Pogled na upečatljivi morfološki tektonsko-navlačni kontakt mlađih titonskih gornojurskih dolomitičnih vapnenaca navučenih na oksfordske gornjojurske dolomite, što je stvorilo ove impresivne velike polupećine i pećine ispred kojih se vidljivo nalaze ostaci raznoraznih kiklopskih zidina i građevina, što ukazuje da je čitav prostor bio gusto naseljen od prapovijesnih doba
MEGALITSKE ZIDINE DREVNOG GRADA NA ISTOKU DOLOMITNE ZONE:
Pogled na kontaktnu zonu od mlađih donjokrednih vapnenaca također s vrlo impresivnim reljefnim oblicima te specifičnom gotovo prašumskom vazdazelenom vegetacijom
Gdje se god malo bolje zumira s fotoaparatom mogu se zamijeti nazirući ostaci ili ruševine ilirskih megalitskih zidova i gradina
Upečatljivi modri dolomiti i veliko ilirsko naselje na sjeverozapadnom dijelu dolomitnog područja (brdo Nemanjica)
Odličan članak!
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbriši