CILJ I ZNAČAJ PORTALA

Ovaj portal ima za cilj prikazivanje, promociju, uvid, kao i zaštitu pojedinih prirodnih, posebice geoloških, te arheoloških, posebice prapovijesnih, osobitosti na prostoru Hercegovine - u obliku pretpostavljenih mogućnosti, spoznaja i otkrića s prvenstvenom namjenom dostupnosti svih ovih pretpostavki, spoznaja i otkrića svim onima koji vole prirodu i arheologiju.





Dr.sc.Goran Glamuzina dipl.ing.geologije

srijeda, 24. srpnja 2013.

ZEMLJA, PLANET, PRIRODA - NAŠA MAJKA - ŠTO OSJEĆAMO PREMA NJOJ ?

ZBOG ČEGA SE TAKO MALO DIVIMO ČUDIMA PRIRODE - KOJA SU ISTA I SADA A I PRIJE 1000 GOD.? (promišljanje);

Svi mi koji ovo čitamo, petsto posto tj. neupitno svi zajednički pripadamo vrsti živih bića - Homo sapiens ili  Čovjek mudri , Čovjek svjesni. Isto koliko je neupitna ova naša pripadnost, toliko je i neupitno to da se broj jedinki Homo sapiensa ili nas na ovoj našoj planeti sve više i sve više povećava i ovu činjenicu nitko ne može pobiti. Dok se naš broj rapidno povećava, naše mjesto boravka tj.življenja koje nam je darovano - planet Zemlja - ostaje isto - tj.veličina te odnosno ove naše Planete niti malo se ne mijenja. Ali ipak se na našoj planeti nešto mijenja i to od samih njezinih početaka -  a to je Priroda - ili sav onaj okoliš oko nas kojeg znamo kao brda, planine, biljke, životinje, mora, jezera, rijeke, nebo, oblaci itd. 

Mislimo li možda da se ne trebamo 'opterećivati' previše Prirodom i svemu onome što se dešava u Prirodi jer nam je puno 'važnije' ono što se događa unutar 'naših' betonskih zidova u našim kućama ili stanovima, ili na ekranima. Da li se zapitamo, da možda ako samo i na 5 minuta zastanemo i promatramo Prirodu, možda bi nam nakon toga bilo bolje i unutar naših zidova i prostora i u našim međusobnim odnosima. Što je je, mi sami biramo ovaj odnos prema Prirodi, ali isto tako i Priroda slobodno bira svoj odnos prema nama i vraća nam točno onako kako se mi opredijelimo prema njoj. 


Priroda je nešto najnajsvetije i mi smo nedjeljivi dio te Svetosti. Gledajući, razmišljajući i pišući o toj Svetosti, o toj povezanosti mene, tebe i sviju nas s Prirodom - osjećam se kao pripadnik ne jedne, pojedine vjere, već kao pripadnik Sve Božje djece stvorene na isti način na planeti Zemlji na kojoj je uz mene stvorena još i Priroda. Pa upravo je Priroda najprepoznatljiviji Bog koji je svima, ali baš svima - svim ljudima - jednak. Zar nije naša najpovezanija vjera i naš najsličniji Bog - Priroda ? Dok pišem ovo pitanje, znam da ga isto shvaćaju svi bez obzira na vjeru, bili vjernici ili 'nevjernici'. Zar nije ovo nepobitna istina - Svi od onog trenutka čim se rodimo - stvoreni smo na mjestu zvanom planet Zemlja na kojem je oko nas Priroda. I od tog trenutka svi smo u toj novoj čudesnoj dimenziji - Zemlja - tj.Priroda. Zbog čega čudesna ? Pa upravo zbog toga jer nam svima, svim ljudima od samog početka, tj.od našeg rođenja - Bog ili Stvaratelj govori i priča s nama - Jezikom Prirode. On je od početka pričao, pričali smo i mi, no kao da u ovo zadnje vrijeme želimo sve manje pričati s njim. Ako netko još ne shvaća o kojem jeziku govorim - taj jezik je - zvuk pjeva ptice, sjaj zalazećeg sunca, treperenje zelenog lišća na stablima, jarko obojeni cvijetovi na zelenoj travi, lagani zvuk morskih valova, nečujni let jarkožutog leptira, zvjezdičavo treperenje crvenkastog odsjaja zalazećeg sunca na ravnoj morskoj površini, nihanje rascvjetalog drveća na laganom ljetnom povjetarcu, probijanje ravnih sunčevih zraka kroz oblačno nebo, jata ptica u letu visoko pod oblacima, huk vjetra kroz prozračni i čisti zrak tijekom vedrog dana, jarke boje brda, stijena i šuma suprotno od strane zalazećeg sunca, zvuk bezbrojnih pčela u rascvjetalim krošnjama stabala, kasnopopodnevni crvenkastobijeli odsjaj sunca na snijegu, šum toka bistre modrozelene rijeke, zvuk ljetnih cvrčaka, itd. Ovo je jezik Boga kojeg mnogi mnogi od nas čuju i osjete, ali isto tako kojeg mnogi ne čuju radi Bogu-suprotne sile - zla -kojeg svakog od nas više ili manje kuša. Ovo je jezik univerzalan za sve ljude ma gdje se god nalazili i ono najbitnije što on ne samo omogućava, već daje - jest Mir. Unutarnji Mir. 
No, osim mira - Priroda ovim svojim jezikom - daje i još nešto - a to je mudrost i znanje. Daje ga onda kad nad nekom pojavom u Prirodi -zastanemo- barem malo - i počnemo joj se diviti. Osjećajem divljenja - možemo shvatiti - nevjerojatnu savršenu povezanost svih pa i najmanjih faktora koji se odvijaju u Prirodi. Nadalje, divljenjem i promatranjem - dolazimo do spoznaje o tempu ili tijeku -te prirodne pojave koju promatramo, i na taj način - harmoniziramo vlastiti cjelokupni naš duhovno-tjelesni tempo s tim tempom Prirode. Zar nije ovo univerzalna mogućnost koju svaka, ama baš svaka ljudska osoba na planeti - može iskoristiti - ukoliko to želi. Ono što je posve sigurno jest da će Priroda i dalje otvoreno nastaviti razgovarati - otvoreno prema nama, prema svima nama jednako - a taj razgovor i te riječi možemo ovog istog trena čuti i osjetiti -samo- se lagano osvrnimo oko sebe, usmjerimo pogled prema Nebu i slušajmo...

utorak, 9. srpnja 2013.

PREDSTAVLJAMO:PRAPOVIJESNE ZIDINE (BEDEMI) IZNAD KANJONA UGROVAČE-KRUŠKOVAC / ILLYRIAN HILLFORT - ABOVE UGROVACA CANYON

VRHUNSKI GEOSTRATEŠKI POLOŽAJ ZIDINA I VIDIKOVCA-KRUŠKOVAC OD DAVNIH PREDAKA ŠIROKOBRIJEŽANA - PRAILIRA/ILIRA-DELMATA?;

Nadovezujući se na tematiku prošlog posta -o kanjonu Ugrovače, gdje smo opisali i prikazali fantastične prirodno-geološke karakteristike raznih dijelova kanjona, u ovom tekstu ćemo se osvrnuti ne gotovo nepoznati povijesno-arheološki segment ovog dijela zapadne Hercegovine, točnije neposredno iznad kanjona Ugrovače. Riječ je o dosta velikom, prilično razrušenom i nedvojbeno - prapovijesnom - bedemu koji se u obliku izdužene žlice proteže neposredno iznad kanjona Ugrovače, s njene desne strane na mjestu njenog toka gdje se povija ili skreće pod gotovo pravim kutem iz smjera Donje Britvice prema Dobrkovićima s lijeve i Ljubotićima s desne strane. Do ovog prapovijesnog lokaliteta dolazi se makadamskim putem koji se odvaja s desne strane asfaltne ceste na vrhu uzvišenja iznad Ljubotića prema Crnim Lokvama. Na samoj skretnici ili početku ovog makadamskog puta stoji vidljiva tabla s natpisom 'svetište Kruškovac' što umnogome olakšava dolazak svim onim namjernicima na ovu lokaciju. Sama vožnja ovim makadamskim putem je vrlo zanimljiva i u geološkom smislu jer se nailazi pored izgledom neobičnih i vrlo zanimljivih gotovo šećerasto-bijelih zaobljenih stijena koje su u biti - dolomiti iz perioda krede - cenomana. Na pojedinim mjestima ove stijene ili dolomiti su toliko šupljikavi da dijeluju gotovo isto kao sedra koju nalazimo u dolini rijeke Trebižat, no za razliku od sedre koja nije starija od 10-15 tisuća godina, ova ugrovačka 'sedra' je starija od 90 milijuna godina a nastala je u jako slanim tropskim lagunama uz čije su obale tada šetale razne vrste patuljastih dinosaura, a zrakom su letjeli pticoliki gmazovi -pterodaktili. Nakon što se prođu ove bijele sedraste stijene na kraju puta dolazi se do starog groblja Kruševac na kojem se upravo u ovo doba godine održava sveta misa. Da bi se došlo do teme ovog teksta i fotoprikaza -prailirsko-ilirske utvrde i zidina, potrebito je se pješke strmim kamenitim dijelom popeti iznad groblja u smjeru sjeveroistoka. Dolaskom do samih zidina vizualno se zamijećuje tipični prapovijesni stil gradnje zidina od enormno puno nabacanih (složenih) komada vapnenca. Kao i na svim dosada prikazanim prapovijesno-ilirskim lokalitetima na ovom portalu i na ovom se odmah zapaža znanje geologije jer bez obzira što je u okolici mnogo šećerasto-bijelih dolomita, tadašnji stanovnici ovog kraja u gradnji ovog bedema nisu upotrijebili gotovo niti jedan jedini komadić ovog dolomita već isključivo puno kompaktnijeg i nešto mlađeg gornjokrednog vapnenca koji se prostiro točno ispod ovih zidina (slike). Nadalje, također je zapaženo da su i ovdje tadašnji praširokobriježani direktno na mjestu lomili slojeve i stršeće komade stijena i slagali ih u ovaj ogromni zid koji se pruža od jednog kraja vrha brda do drugog. Osim geologije, drugi i vjerojatno najbitniji faktor odabira točno ove lokacije za gradnju zida jest geomorfologija ili oblik ovog vrha brda ovdje koji je takav da se s njegove sjeverne strane vidi čitav tok i kanjon Ugrovače ispod Donje Britvice i dalje prema sjeverozapadu, a s njegove južne strane čitav tok i kanjon ispod Dobrkovića i Ljubotića sve do Trna na krajnjem jugu. Obilaskom ovih krajnjih dijelova bedema otkriveni su namjerno napravljeni vidikovci i stražarnice tadašnjih prahercegovaca ovog dijela zapadne Hercegovine pri čemu se na sjevernom vidikovcu nalazi vapnenački plato kojeg su ti stanovnici fino 'zaravnali' tako što su odlomili stršeće izdanke stijena, dok se na južnom vidikovcu nalazi posebno nasuti ili složeni dio bedema. Sve u svemu, i dan danas - ono najvrijednije što je nakon možda i više od 3 000 godina ostalo ili što su ovi praširokobriježani ostavili u naslijeđe nama -jesu ovi vrhunski pozicionirani vidikovci s kojih se pruža i više nego prekrasan pogled na kanjon rijeke Ugrovače i okolni prostor.

položaj prapovijesnog bedema iznad kanjona Ugrovače

pogled pram sjeveroistoku na makadamskom putu koji vodi prema groblju Kruškovac i prapovijesnom lokalitetu s vidljivim vrhom (brdom) - Tribošić

pogled na šećerasto-bijele dolomitne stijene iz perioda krede - cenomana 

groblje Kruševac na kojem se u ljeti svake godine obilježava sveta misa

pogled na donji dio prapovijesnog bedema u pravcu Tribošića prema sjeveru

pogled na srednji dio bedema u pravcu juga 

pogled prema zapadu i Kočerinu iznad kojeg se nalazi druga bitna ilirska-delmatska utvrda Budim

pogled na gornji dio bedema

jasno vidljivi veliki izdanci kompaktnog gornjokrednog vapnenca koji su svojim oblikom fantastično poslužili za odlamanje i izgradnju bedema na njima

pogled na krajnji gornji dio bedema

pogled na kanjon Ugrovače uzvodno ispod sela Donja Britvica prema selu Crne Lokve

pogled na krajnji sjeverni dio bedema u pravcu juga

slike dolje: SJEVERNI VIDIKOVAC











slike dolje: JUŽNI VIDIKOVAC




 Ilustracija (photoshop) - jednog pripadnika ilirskog pretka širokobriježana koji stoji na sjevernom vidikovcu bedema