IZGUBLJENI GRADOVI MOĆNIH ARDIJEJACA I ILIRSKOG KRALJA AGRONA TE CENTAR MEGALITSKE CIVILIZACIJE CIJELE ISTOČNOJADRANSKE OBALE NALAZE SE U ZALEĐU NEUMA I STONA;
Povjesničari i arheolozi koji su se bavili, te koji se i dalje bave prapoviješću ovih krajeva, a posebice oni koji izučavaju prošlost drevnog i misterioznog naroda poznatijeg po nazivu Iliri, ni dan danas ne mogu pouzdano kazati gdje su točno bile granice pojedinih ilirskih tzv.plemena na prostoru Hercegovine i većeg dijela Dalmacije. O Ilirima i o ilirskim plemena tako su do danas napisani mnogi stručni arheološki radovi, mnogi znanstveni članci, kao i mnoge knjige, no bilo koji običan znatiželjni čitatelj laik nakon čitanja takvih radova ostati će jednostavno zbunjen, i pod velikim upitom. To je zbog toga što se gotovo svi radovi, odnosno svi arheolozi autori takvih radova o Ilirima međusobno uveliko razilaze u stavovima oko samih Ilira po pitanjima kao što su; tko su bili pravi Iliri, čiji su oni pravi pretci odnosno tko su njihovi pravi potomci, gdje su točno živjeli koji Iliri, koliko su točno stari određeni lokaliteti, kakva im je točno svrha bila, i slično, a pogotovo ova kontrirajuća razmišljanja pa čak i međuarheološko-povijesničarska sukobljavanja postaju jasna ako uzmemo npr. što o Ilirima misle arheolozi iz Albanije, što oni iz Grčke, što oni iz Crne Gore, što oni iz Hrvatske te ovi naši domaći iz BiH i koliko se svi oni slažu po navedenim pitanjima. Dakle, može se slobodno reći da je onaj dio povijesti vezan Ilire još uvijek obavijen velom tajni te da sami Iliri kao jedan drevni zaboravljeni narod ovih prostora, predstavljaju i predstavljati će sigurno još dugo u budućnosti, jednu veliku, pa možda i najveću arheološku misteriju ovih krajeva.
Autor ovog bloga kroz brojne izravne terenske uvide, kao rezultate fizičkih vrlo napornih te teško izvedivih terenskih istraživanja, odnosno obilazaka brojnih teškopristupačnih, kao i onih vrlo malo istraženih, arheoloških lokacija, došao je do određenih vrlo značajnih i indikativnih spoznaja o ovom misterioznom narodu Ilira. Tako se u prošlom tekstu i rezultatu terenskih uvida na području sjeverno od Širokog Brijega došlo do gotovo nedvojbene činjenice da su ovdje tijekom željeznog doba prije više od 2300,2400 godina živjeli Iliri Daorsi. Mnogi današnji pokazatelji jasno sugeriraju da je jedno od najvećih i najratobornijih ilirskih plemena - pleme Delmati živjelo na prostoru između rijeke Krke i Cetine u kopnenom zaleđu ponajprije na prostoru velikih visokokrških polja: Livanjskog, Duvanjskog, Glamočkog te Sinjskog polja gdje se i nalazi njihov 'glavni' grad Delminijum. Brojne gradine te brojna prapovijesna naselja ovog područja su još od ranije vrlo dobro poznata, od kad su i opisana u pojedinim radovima još od vremena Austrougarske vladavine. Osim Daorsa i Delmata, postoji još jedno pleme Ilira, i to ne bilo kakvo već jedno od najmoćnijih plemena uopće kod Ilira, koje je sigurno nastanjivalo područje Hercegovine, a to je pleme poznatije pod nazivom Ardijejci ili Vardijejci. I dok se tajne Daorsa i Delmata pomalo, pa i jasnije, u zadnje vrijeme sve više osvjetljavaju, izgleda da je najveća tajna ostala vezana za pleme Ardijejaca. Po dosadašnjim arheološko-povijesnim vrelima, upravo Ardijejci predstavljaju ishodišno te najmoćnije pleme Ilira, poznato po svom kralju Agronu koji je prema brojnim povijesnim vrelima, ni manje ni više, već glavni utemeljitelj prve prave Ilirske države. Jedna od najvećih tajni ili misterija vezanih za ovo možda i najbitnije ilirsko pleme jest pitanje gdje su točno živjeli ovi Iliri, odnosno gdje se nalaze njihovi drevni gradovi, ili gdje je točno teritorij koji su prvotno naseljavali i na kojem su napravili svoje 'glavne' gradove ?
Autor je u nastavku geo-arheološkog istraživanja šireg prostora neumskog zaleđa, došao do vrlo vjerojatnog odgovora na ova pitanja. Među glavnim i najzanimljivijim otkrićima tijekom ovog nedavnog istraživanja može se navesti - pravo otkriće jednog ogromnog potpuno nepoznatog ili izgubljenog ilirskog grada koji osim kiklopskih zidina u svom sklopu sadrži jednu megalitsku građevinu koju se po svojoj formi, i najvjerojatnijoj funkciji, može prilično sigurno nazvati - pravom stepenastom piramidom. Te nadalje, osim što se ova drevna, kamena prapovijesna piramida može sagledati kao stepenasta piramida, ona se može utemeljeno zvati i neumska ilirska piramida sunca, jer upravo je temeljem ranijih, od strane tad i poznatijih arheologa, ovakav stil i položaj gradnje (http://hercegovina-geoarheo.blogspot.ba/2015/06/drevna-prailirska-stepenasta-piramida.html ) čvrsto pretpostavljen kao građevina sa svrhom obreda posvećenih suncu. U odnosu na ovu mostarsku prapovijesnu piramidu sunca, neumska piramida sunca je nešto drugačije izgrađena pri čemu su vršne terase ili stepenice u ove novootkrivene neumske piramide dosta lošije očuvane jer su mjestimično obrušene usljed dugotrajnosti vremenskih pojava, kao i zbog ljudskog faktora dolaska vjerojatnih neprijateljskih ilirskih plemena ovdje ili pak rimljana, no usprkos tome ove terase se već malo boljim pogledom na licu mjesta vrlo jasno razaznaju te se mogu uvidjeti njihovi pravci pružanja s vidljivim gornjim blokovima kamenja složenih u ravnim linijama. Nadalje vrlo bitna razlika između mostarske i neumske piramide jest to što su donje terase u neumske piramide mnogo veće, te su građene u obliku pravog megalitskog zida od ogromnih djelomično klesanih blokova vapnenca. Uz ovu otkrivenu prapovijesnu piramidu, ono što možda predstavlja najzanimljiviji vid otkrića jest to da se na vrhu jednog relativno visokog piramidolikog brda nalazi jedan pravi izgubljeni ilirski grad optočen velikim kiklopskim zidinama, pri čemu se stepenasta piramida nalazi u sklopu ovog grada neposredno s njegove sjeveroistočne strane uz rub padine na jednom brdolikom izboju stijena koji je kao takav savršeno poslužio za građenje ove obredne piramidalne građevine jer se s tog mjesta pruža jako daleki pogled i horizont prema istoku i jugu, odnosno prema pozicijama izlazećeg sunca te njegova početnog hoda nakon izlaska. Uz ovo, važno je napomenuti da je obilazeći neprohodne prašumske dijelove sjevernih padina podno grada otkriveno postojanje gotovo bezbrojnih ljudski napravljenih terasa obzidanih kiklopskim zidinama, što ukazuju da se na ovom dijelu neumske općine nalazi jedan ogroman potpuno nepoznati veliki ilirski grad koji je u potpunosti prekriven gustom mediteranskom zimzelenom prašumom. A koliko je velika ustvari cjelovita površina ovog drevnog izgubljenog grada, pokazuje i to da se s istočne strane podno vršnog dijela visokog brda s gradskom citadelom i kiklopskim zidinama, nalazi još jedna piramidolika gomila optočena megalitskim bedemima, koja svojim položajem na jednom također piramidolikom brdašcu i nepostojanju grobnih cjelina na njoj, vrlo jasno sugerira da je i ona napravljena u obredne ili kultne svrhe. Početak razotkrivanja ovog grada predstavljao je doslovno pravo otkrivanje izgubljenog prapovijesnog grada u prašumi, jer je osim arheološkog segmenta, na ovom dijelu neumske općine posve udaljenom od bilo kojih kuća, nalazi se pravi i jedinstveni bosanskohercegovački botanički vrt netaknute prirode u kojem je prisutna specifična mediteranska zimzelena vegetacija koja ima čak mjestimično i suptropski kserofilno vazdazeleni karakter biljaka. No, ono što je doprinjelo nevjerojatno zahtjevnoj avanturističkoj ekspediciji razotkrivanja i općenito dolaska do ovog grada, do njegovog glavnog dijela s citadelom na samom vrhu brda, jest toliko izrazito razvijen krški reljef gdje su po cijeloj površini brda i njegovih padina prisutni okomiti i do 4,5 m visoki poput našiljenih zubi slojevi vapnenca koji su na svojim vrhovima usljed korozivnog otapajućeg dijelovanja dugotrajnih kiša - poprimili oblik gotovo poput nazubljenih noževa i pila s vrhovima ne debljim od nekoliko do čak par milimetara. Te nadalje, između tih do 5 metara visokih poput noževa ušiljenih izdanaka vapnenaca, prisutne su brojne vertikalne jame i ponori, a u konačnici svu tu površinu enormno ljutog krša prekrila je u potpunosti gusta mediteranska prašuma. Među zamijećenim biljkama unutar ove prašume ima raznih zanimljivih oblika, poput divljih maslina, zimzelenog hrasta crnike, zelenike, rašeljke, kao i nekih potpuno misterioznih oblika zimzelenih stabala. Tijekom ove ekspedicije lova na izgubljeni grad osim gotovo potpunog dojma probijanja kroz tropsku džunglu, potpuno neočekivano su unutar ove prašumske vegetacije te najizrazitijeg mogućeg tzv.ljutog krša, pronađene na stotine metara obzidanih kiklopskih zidina, ostataka raznih građevina, bedema, utvrda, kuća ili pak svojevrsnih kultnih građevina.
Tijekom neposrednog uvida u izglede ili tehniku izvedbe svih pronađenih megalitskih bedema u ovom novootkrivenom ilirskom gradu, koji se gotovo u potpunosti podudaraju s tehnikom zidova nedavno razotkrivenog i opisanog velikog ilirskog grada u neposrednoj blizini također kod neumskog Gradca tj.kod sela Broćanac, može se izvesti jedan zanimljivi i novi zaključak. Ovaj zaključak ide u prilog tome da su ovi pravi izgubljeni i monumentalni megalitski ilirski gradovi u širem području neumskog zaleđa ustvari zaboravljeni gradovi ilirskog plemena Ardijejaca stari najmanje 2500 godina, gradovi koje je gradio sam ilirski kralj Agron, te gradovi koji predstavljaju pravi centar prve države Ilira koju je ustanovio upravo kralj Agron. Na ovaj zaključak ponajviše ukazuje arhitektura bedema gradova ovog područja jugoistočno od delte Neretve koji svi imaju sličnu karakteristiku da su zidovi građeni od ogromnih često višetonskih blokova vapnenca koji je djelomično, no ne toliko pomno, obrađen, u izdužene četvrtaste blokove koji su složeni u redovima. Pri ovome, svakako treba pridodati autorove brojne uvide gradina na ovom području te onih u ostalim dijelovima Hercegovine, pri čemu se mogu izvući zaključci za vrijeme otprilike u 5 i 4 stoljeću pr.Kr.; kako se pravi Daorsi, te prave gradine i građevine građene od Daorsa, nalaze na najviše na prostoru današnje općine Stolac a potom iza toga na prostorima općina Široki Brijeg i Mostar. Sjeverozapadno prema Posušju i dalje prema Tomislavgradu - gradinski lokaliteti ili gradine pripadaju većinom Delmatima, dok gradine na području Brotnja ili današnje općine Čitluk, kao i one na području općine Grude pripadaju dijelom Daorsima te dijelom Ardijejcima. No, upravo karakteristike, njihova arhitektonska sličnost, te prije svega brojnost, pridodana gotovo potpunom neistraženošću, gradina na ovom zagonetnom neumskom području, sugeriraju da one pripadaju po svemu sudeći Ardijejcima, i to ne u perifernom smislu, već kao njihov glavni i ishodišni dio teritorija. Osim ovoga važno je spomenuti kako ovaj izgubljeni grad iznad Neuma, tj. ova ilirska gradina dosad nije nigdje niti opisana niti registrirana uopće kao arheološki lokalitet, te se za nju ne zna u okviru arheološke literature niti bilo kakvih drugih objavljenih podataka. A s obzirom na gotovo nepristupačan današnji prilaz do ove gradine, slobodno se može reći kako je riječ o jednom pravom izgubljenom drevnom gradu za kojeg ne znaju čak ni lokalni žitelji. A da ni ovome, u arheološkim atraktivnostima i otkrićima nije ni blizu kraj, dokazuju nevjerojatni i iznimno brojni ostaci pravih megalitskih konstrukcija koji datiraju vjerojatno od vremena prije više od 2500 god.a vjerojatno čak i do 3000 god.u prošlosti, pri čemu je riječ o enormno teškim blokovima odlomljenih vapnenačkih slojeva namjerno postavljenih u položaje poput stolova ili tzv.dolmena, zatim unutar kiklopskih bedema, te pojedinih pravih uspravnih stubova ili tzv.menhira. Autor je direktnim terenskim istraživanjem došao do otkrića da se upravo na ovom području neumskog zaleđa nalazi toliko brojnih pravih megalitskih struktura od drevnih prapovijesnih naroda, shodno čemu se slobodno može zaključiti kako je ovo sigurno jedan od glavnih centara ili ishodišta megalitske civilizacije na čitavom pojasu istočno-jadranske obale i kopna.
Sve ove megalitske građevine zajedno s ranije opisanim i prikazanim ilirskim gradom kod sela Broćanac, uključujući ovaj novootkriveni izgubljeni megalitski ilirski grad sa stepenastom piramidom, te ostalim gradinama i piramidolikim gomilama na ovom području uz Gradačko polje okolo sela Broćanac, Gradac, Babin do, Moševići, Dobrovo i drugima, imaju posve siguran budući veliki turistički potencijal. Pogotovo time, ako uzmemo u obzir da se ovaj novootkriveni ilirski izgubljeni grad s kiklopskim zidinama te megalitskom piramidom nalazi neposredno sa zapadne strane nove magistralne ceste od Neuma prema Stocu sjeverno od sela Babin do udaljenim od samog Neuma i obale tek nekih 10ak do 15ak minuta vožnje, kao i ranije opisani megalitski veliki grad sa brojnim kiklopskim zidinama i megalitima neposredno južno od istog puta kod sela Broćanac, pri čemu će već 'sutra' ovom cestom, pogotovo sredinom ljeta prolaziti nebrojeni turisti, prema jadranskoj obali. A među svim ljetnim turistima na području Neuma i šire okolice sigurno će biti i onih koji će htjeti doživjeti neke dodatne ponude, poput npr. svojevrsnih safari izleta u zaleđe na neka zanimljive prirodne ili pak arheološke lokacije. A ovo neopisivo privlačno, i spektakularno krško mediteransko područje zaleđa Neuma, itekako ima mnoštvo aduta, potpuno neiskorištenih i kao prirodnih te posebice kao arheoloških atrakcija.
Povjesničari i arheolozi koji su se bavili, te koji se i dalje bave prapoviješću ovih krajeva, a posebice oni koji izučavaju prošlost drevnog i misterioznog naroda poznatijeg po nazivu Iliri, ni dan danas ne mogu pouzdano kazati gdje su točno bile granice pojedinih ilirskih tzv.plemena na prostoru Hercegovine i većeg dijela Dalmacije. O Ilirima i o ilirskim plemena tako su do danas napisani mnogi stručni arheološki radovi, mnogi znanstveni članci, kao i mnoge knjige, no bilo koji običan znatiželjni čitatelj laik nakon čitanja takvih radova ostati će jednostavno zbunjen, i pod velikim upitom. To je zbog toga što se gotovo svi radovi, odnosno svi arheolozi autori takvih radova o Ilirima međusobno uveliko razilaze u stavovima oko samih Ilira po pitanjima kao što su; tko su bili pravi Iliri, čiji su oni pravi pretci odnosno tko su njihovi pravi potomci, gdje su točno živjeli koji Iliri, koliko su točno stari određeni lokaliteti, kakva im je točno svrha bila, i slično, a pogotovo ova kontrirajuća razmišljanja pa čak i međuarheološko-povijesničarska sukobljavanja postaju jasna ako uzmemo npr. što o Ilirima misle arheolozi iz Albanije, što oni iz Grčke, što oni iz Crne Gore, što oni iz Hrvatske te ovi naši domaći iz BiH i koliko se svi oni slažu po navedenim pitanjima. Dakle, može se slobodno reći da je onaj dio povijesti vezan Ilire još uvijek obavijen velom tajni te da sami Iliri kao jedan drevni zaboravljeni narod ovih prostora, predstavljaju i predstavljati će sigurno još dugo u budućnosti, jednu veliku, pa možda i najveću arheološku misteriju ovih krajeva.
Autor ovog bloga kroz brojne izravne terenske uvide, kao rezultate fizičkih vrlo napornih te teško izvedivih terenskih istraživanja, odnosno obilazaka brojnih teškopristupačnih, kao i onih vrlo malo istraženih, arheoloških lokacija, došao je do određenih vrlo značajnih i indikativnih spoznaja o ovom misterioznom narodu Ilira. Tako se u prošlom tekstu i rezultatu terenskih uvida na području sjeverno od Širokog Brijega došlo do gotovo nedvojbene činjenice da su ovdje tijekom željeznog doba prije više od 2300,2400 godina živjeli Iliri Daorsi. Mnogi današnji pokazatelji jasno sugeriraju da je jedno od najvećih i najratobornijih ilirskih plemena - pleme Delmati živjelo na prostoru između rijeke Krke i Cetine u kopnenom zaleđu ponajprije na prostoru velikih visokokrških polja: Livanjskog, Duvanjskog, Glamočkog te Sinjskog polja gdje se i nalazi njihov 'glavni' grad Delminijum. Brojne gradine te brojna prapovijesna naselja ovog područja su još od ranije vrlo dobro poznata, od kad su i opisana u pojedinim radovima još od vremena Austrougarske vladavine. Osim Daorsa i Delmata, postoji još jedno pleme Ilira, i to ne bilo kakvo već jedno od najmoćnijih plemena uopće kod Ilira, koje je sigurno nastanjivalo područje Hercegovine, a to je pleme poznatije pod nazivom Ardijejci ili Vardijejci. I dok se tajne Daorsa i Delmata pomalo, pa i jasnije, u zadnje vrijeme sve više osvjetljavaju, izgleda da je najveća tajna ostala vezana za pleme Ardijejaca. Po dosadašnjim arheološko-povijesnim vrelima, upravo Ardijejci predstavljaju ishodišno te najmoćnije pleme Ilira, poznato po svom kralju Agronu koji je prema brojnim povijesnim vrelima, ni manje ni više, već glavni utemeljitelj prve prave Ilirske države. Jedna od najvećih tajni ili misterija vezanih za ovo možda i najbitnije ilirsko pleme jest pitanje gdje su točno živjeli ovi Iliri, odnosno gdje se nalaze njihovi drevni gradovi, ili gdje je točno teritorij koji su prvotno naseljavali i na kojem su napravili svoje 'glavne' gradove ?
Autor je u nastavku geo-arheološkog istraživanja šireg prostora neumskog zaleđa, došao do vrlo vjerojatnog odgovora na ova pitanja. Među glavnim i najzanimljivijim otkrićima tijekom ovog nedavnog istraživanja može se navesti - pravo otkriće jednog ogromnog potpuno nepoznatog ili izgubljenog ilirskog grada koji osim kiklopskih zidina u svom sklopu sadrži jednu megalitsku građevinu koju se po svojoj formi, i najvjerojatnijoj funkciji, može prilično sigurno nazvati - pravom stepenastom piramidom. Te nadalje, osim što se ova drevna, kamena prapovijesna piramida može sagledati kao stepenasta piramida, ona se može utemeljeno zvati i neumska ilirska piramida sunca, jer upravo je temeljem ranijih, od strane tad i poznatijih arheologa, ovakav stil i položaj gradnje (http://hercegovina-geoarheo.blogspot.ba/2015/06/drevna-prailirska-stepenasta-piramida.html ) čvrsto pretpostavljen kao građevina sa svrhom obreda posvećenih suncu. U odnosu na ovu mostarsku prapovijesnu piramidu sunca, neumska piramida sunca je nešto drugačije izgrađena pri čemu su vršne terase ili stepenice u ove novootkrivene neumske piramide dosta lošije očuvane jer su mjestimično obrušene usljed dugotrajnosti vremenskih pojava, kao i zbog ljudskog faktora dolaska vjerojatnih neprijateljskih ilirskih plemena ovdje ili pak rimljana, no usprkos tome ove terase se već malo boljim pogledom na licu mjesta vrlo jasno razaznaju te se mogu uvidjeti njihovi pravci pružanja s vidljivim gornjim blokovima kamenja složenih u ravnim linijama. Nadalje vrlo bitna razlika između mostarske i neumske piramide jest to što su donje terase u neumske piramide mnogo veće, te su građene u obliku pravog megalitskog zida od ogromnih djelomično klesanih blokova vapnenca. Uz ovu otkrivenu prapovijesnu piramidu, ono što možda predstavlja najzanimljiviji vid otkrića jest to da se na vrhu jednog relativno visokog piramidolikog brda nalazi jedan pravi izgubljeni ilirski grad optočen velikim kiklopskim zidinama, pri čemu se stepenasta piramida nalazi u sklopu ovog grada neposredno s njegove sjeveroistočne strane uz rub padine na jednom brdolikom izboju stijena koji je kao takav savršeno poslužio za građenje ove obredne piramidalne građevine jer se s tog mjesta pruža jako daleki pogled i horizont prema istoku i jugu, odnosno prema pozicijama izlazećeg sunca te njegova početnog hoda nakon izlaska. Uz ovo, važno je napomenuti da je obilazeći neprohodne prašumske dijelove sjevernih padina podno grada otkriveno postojanje gotovo bezbrojnih ljudski napravljenih terasa obzidanih kiklopskim zidinama, što ukazuju da se na ovom dijelu neumske općine nalazi jedan ogroman potpuno nepoznati veliki ilirski grad koji je u potpunosti prekriven gustom mediteranskom zimzelenom prašumom. A koliko je velika ustvari cjelovita površina ovog drevnog izgubljenog grada, pokazuje i to da se s istočne strane podno vršnog dijela visokog brda s gradskom citadelom i kiklopskim zidinama, nalazi još jedna piramidolika gomila optočena megalitskim bedemima, koja svojim položajem na jednom također piramidolikom brdašcu i nepostojanju grobnih cjelina na njoj, vrlo jasno sugerira da je i ona napravljena u obredne ili kultne svrhe. Početak razotkrivanja ovog grada predstavljao je doslovno pravo otkrivanje izgubljenog prapovijesnog grada u prašumi, jer je osim arheološkog segmenta, na ovom dijelu neumske općine posve udaljenom od bilo kojih kuća, nalazi se pravi i jedinstveni bosanskohercegovački botanički vrt netaknute prirode u kojem je prisutna specifična mediteranska zimzelena vegetacija koja ima čak mjestimično i suptropski kserofilno vazdazeleni karakter biljaka. No, ono što je doprinjelo nevjerojatno zahtjevnoj avanturističkoj ekspediciji razotkrivanja i općenito dolaska do ovog grada, do njegovog glavnog dijela s citadelom na samom vrhu brda, jest toliko izrazito razvijen krški reljef gdje su po cijeloj površini brda i njegovih padina prisutni okomiti i do 4,5 m visoki poput našiljenih zubi slojevi vapnenca koji su na svojim vrhovima usljed korozivnog otapajućeg dijelovanja dugotrajnih kiša - poprimili oblik gotovo poput nazubljenih noževa i pila s vrhovima ne debljim od nekoliko do čak par milimetara. Te nadalje, između tih do 5 metara visokih poput noževa ušiljenih izdanaka vapnenaca, prisutne su brojne vertikalne jame i ponori, a u konačnici svu tu površinu enormno ljutog krša prekrila je u potpunosti gusta mediteranska prašuma. Među zamijećenim biljkama unutar ove prašume ima raznih zanimljivih oblika, poput divljih maslina, zimzelenog hrasta crnike, zelenike, rašeljke, kao i nekih potpuno misterioznih oblika zimzelenih stabala. Tijekom ove ekspedicije lova na izgubljeni grad osim gotovo potpunog dojma probijanja kroz tropsku džunglu, potpuno neočekivano su unutar ove prašumske vegetacije te najizrazitijeg mogućeg tzv.ljutog krša, pronađene na stotine metara obzidanih kiklopskih zidina, ostataka raznih građevina, bedema, utvrda, kuća ili pak svojevrsnih kultnih građevina.
Tijekom neposrednog uvida u izglede ili tehniku izvedbe svih pronađenih megalitskih bedema u ovom novootkrivenom ilirskom gradu, koji se gotovo u potpunosti podudaraju s tehnikom zidova nedavno razotkrivenog i opisanog velikog ilirskog grada u neposrednoj blizini također kod neumskog Gradca tj.kod sela Broćanac, može se izvesti jedan zanimljivi i novi zaključak. Ovaj zaključak ide u prilog tome da su ovi pravi izgubljeni i monumentalni megalitski ilirski gradovi u širem području neumskog zaleđa ustvari zaboravljeni gradovi ilirskog plemena Ardijejaca stari najmanje 2500 godina, gradovi koje je gradio sam ilirski kralj Agron, te gradovi koji predstavljaju pravi centar prve države Ilira koju je ustanovio upravo kralj Agron. Na ovaj zaključak ponajviše ukazuje arhitektura bedema gradova ovog područja jugoistočno od delte Neretve koji svi imaju sličnu karakteristiku da su zidovi građeni od ogromnih često višetonskih blokova vapnenca koji je djelomično, no ne toliko pomno, obrađen, u izdužene četvrtaste blokove koji su složeni u redovima. Pri ovome, svakako treba pridodati autorove brojne uvide gradina na ovom području te onih u ostalim dijelovima Hercegovine, pri čemu se mogu izvući zaključci za vrijeme otprilike u 5 i 4 stoljeću pr.Kr.; kako se pravi Daorsi, te prave gradine i građevine građene od Daorsa, nalaze na najviše na prostoru današnje općine Stolac a potom iza toga na prostorima općina Široki Brijeg i Mostar. Sjeverozapadno prema Posušju i dalje prema Tomislavgradu - gradinski lokaliteti ili gradine pripadaju većinom Delmatima, dok gradine na području Brotnja ili današnje općine Čitluk, kao i one na području općine Grude pripadaju dijelom Daorsima te dijelom Ardijejcima. No, upravo karakteristike, njihova arhitektonska sličnost, te prije svega brojnost, pridodana gotovo potpunom neistraženošću, gradina na ovom zagonetnom neumskom području, sugeriraju da one pripadaju po svemu sudeći Ardijejcima, i to ne u perifernom smislu, već kao njihov glavni i ishodišni dio teritorija. Osim ovoga važno je spomenuti kako ovaj izgubljeni grad iznad Neuma, tj. ova ilirska gradina dosad nije nigdje niti opisana niti registrirana uopće kao arheološki lokalitet, te se za nju ne zna u okviru arheološke literature niti bilo kakvih drugih objavljenih podataka. A s obzirom na gotovo nepristupačan današnji prilaz do ove gradine, slobodno se može reći kako je riječ o jednom pravom izgubljenom drevnom gradu za kojeg ne znaju čak ni lokalni žitelji. A da ni ovome, u arheološkim atraktivnostima i otkrićima nije ni blizu kraj, dokazuju nevjerojatni i iznimno brojni ostaci pravih megalitskih konstrukcija koji datiraju vjerojatno od vremena prije više od 2500 god.a vjerojatno čak i do 3000 god.u prošlosti, pri čemu je riječ o enormno teškim blokovima odlomljenih vapnenačkih slojeva namjerno postavljenih u položaje poput stolova ili tzv.dolmena, zatim unutar kiklopskih bedema, te pojedinih pravih uspravnih stubova ili tzv.menhira. Autor je direktnim terenskim istraživanjem došao do otkrića da se upravo na ovom području neumskog zaleđa nalazi toliko brojnih pravih megalitskih struktura od drevnih prapovijesnih naroda, shodno čemu se slobodno može zaključiti kako je ovo sigurno jedan od glavnih centara ili ishodišta megalitske civilizacije na čitavom pojasu istočno-jadranske obale i kopna.
Sve ove megalitske građevine zajedno s ranije opisanim i prikazanim ilirskim gradom kod sela Broćanac, uključujući ovaj novootkriveni izgubljeni megalitski ilirski grad sa stepenastom piramidom, te ostalim gradinama i piramidolikim gomilama na ovom području uz Gradačko polje okolo sela Broćanac, Gradac, Babin do, Moševići, Dobrovo i drugima, imaju posve siguran budući veliki turistički potencijal. Pogotovo time, ako uzmemo u obzir da se ovaj novootkriveni ilirski izgubljeni grad s kiklopskim zidinama te megalitskom piramidom nalazi neposredno sa zapadne strane nove magistralne ceste od Neuma prema Stocu sjeverno od sela Babin do udaljenim od samog Neuma i obale tek nekih 10ak do 15ak minuta vožnje, kao i ranije opisani megalitski veliki grad sa brojnim kiklopskim zidinama i megalitima neposredno južno od istog puta kod sela Broćanac, pri čemu će već 'sutra' ovom cestom, pogotovo sredinom ljeta prolaziti nebrojeni turisti, prema jadranskoj obali. A među svim ljetnim turistima na području Neuma i šire okolice sigurno će biti i onih koji će htjeti doživjeti neke dodatne ponude, poput npr. svojevrsnih safari izleta u zaleđe na neka zanimljive prirodne ili pak arheološke lokacije. A ovo neopisivo privlačno, i spektakularno krško mediteransko područje zaleđa Neuma, itekako ima mnoštvo aduta, potpuno neiskorištenih i kao prirodnih te posebice kao arheoloških atrakcija.
Mapa položaja i skica novootkrivenog ilirskog grada iznad Neuma:
Scene i pogledi ekspedicije 'lova na izgubljeni ilirski grad u džungli' od istočnih strana od kraja nove magistralne ceste Neum-Stolac u izgradnji u pravcu sjevera i zapada:
Zumiran pogled prema piramidolikoj gomili - stepenastoj piramidi od smjera jugoistoka prema sjeverozapadu:
Jedan od brojnih megalita - nešto slično tzv.dolmenu - ogroman i preko 5 tona teški blok namjerno okrenut i poduprt manjim komadom kamena - naznaka dolaska na teritorij pravog megalitskog prapovijesnog grada:
Zanimljiva zimzelena biljka sa zanimljivim crvenim okruglim plodovima:
Jedan od početnih kiklopskih zidova na koje se naišlo tijekom ekspedicije - donji blokovi su preko 2 m dužine i više tona težine:
Prva piramidolika gomila i pogled prema vrhu nepristupačnog brda na kojem se nalazi ilirski megalitski grad okružen kiklopskim bedemima, do kojeg tek treba doći s ove pozicije:
Vrh brda s izgubljenim ilirskim gradom:
Pogled s prve piramidolike gomile prema drugoj stepenastoj piramidi u pravcu sjeverozapada - vidljiv pravi prašumski karakter - Discovering of the lost city in the jungle of southern Herzegovina:
Megalitska, stepenasta ilirska piramida, ili velika piramidolika gomila - slike dolje:
Stepenaste konstrukcije od velikih megalitskih blokova sa zapadne strane:
Stepenaste konstrukcije sa sjeverne strane koje su međutim lošije očuvane, no ipak se jasno naziru:
Pogled prema sjeveru podno planine Žabe prema ostalim piramidolikim gomilama, u kojima su ilirski grobovi, te prema velikoj megalitskoj gomili - utvrdi ili hramu na vrhu brda s nasuprotne strane-slike dolje:
Sjeverni rubovi i padinske strane otkrivene ilirske piramide neposredno podno ilirskog grada:
Pogled na prašumu pomješanu s najizrazitijim kršom u čitavoj regiji - ispod koje se kriju monumentalni kiklopski zidovi, građevine, kuće, hramovi i slično:
Zapadne strane stepenaste piramide s pravim kiklopskim zidinama kao podzidama terasa piramide-slike dolje:
Pogled prema obližnjem drugom brdu obraslom prašumom, te potpuno neočekivano zamijećivanje i otkriće - još jednog monumentalnog kiklopskog megalitskog zida, vidljivog podno vrha brda:
Discovered Illyrian megalithic (cyclopean) wall in dense jungle near Neum in southern Herzegovina
Veliki ilirski izgubljeni grad na samom vrhu brda - sjeverni snimljeni i obiđeni dio grada - slike dolje:
Pogled od sjevernog ruba gradskih megalitskih bedema prema piramidi:
Skica - ilirska stepenasta piramida
Pogled prema ilirskoj stepenastoj piramidi od sjeverozapada prema jugoistoku sa nazirućim megalitskim stepenastim terasama između izraslog gustog mediteranskog bilja:
Neočekivano otkriveni megalitski mini-grad s kiklopskim zidinama koje ga u potpunosti prstenasto okružuju - slike dolje:
Nevjerojatno masivni kiklopski zid - obratite pozornost na veličinu blokova vapnenca postavljenih u vrh zida - kao mjerilo postavljen mobitel:
Megalitska konstrukcija koja podsjeća na svojevrsno stepenište:
VELIKI RANIJE OPISANI ILIRSKI GRAD KOD NEUMSKOG GRACA - NOVI OBILAZAK VELIKE 'AKROPOLE' :
Ogromni preko 15tona težak blok vapnenca namjerno uspravljen u vertikalni položaj - tzv.menhir - uz prilazni put od sjevera prema gradinskoj akropoli
Još jedan monumentalni megalitski blok, no ovdje položen, tj.postavljen u horizontalni položaj
Vrh akropole - kiklopske zidine od poluobrađenih ogromnih blokova sa sjevernih strana citadele - slike dolje:
Sami vrh akropolskog dijela s vidljivim obredno-konstruiranim stijenama
Otkriveni ogromni preko 3 m visoki kiklopski zid - slike dolje:
Pogled na jednu od pronađenih četvrtastih megalitskih kula na sjevernim padinama podno akropole
Nema komentara:
Objavi komentar