HERCEGOVINA-GEOARHEO: GRADNIĆI - NAJJEDNOSTAVNIJE MJESTO ZA PRONALAZAK FOSILA U CIJELOM BROTNJU

DESTINACIJA GRADNIĆI - DOĐITE I DOŽIVITE MAGIČNU PRIRODU I POVRATAK U PRADAVNU PROŠLOST NAŠE PLANETE;

U cijeloj Hercegovini pa tako i u Brotnju postoji vrlo mnogo istinskih ljubitelja prirode koji vole doživjeti neke njezine segmente - biljke, životinje, stijene, planine, rijeke itd. Ono po čemu su Gradnići specifični i možda jedinstveni u cijelom Brotnju pa i širem području jugozapadne Hercegovine jest to da prostor ovog sela bliže gradu Čitluku omogućava vrlo jednostavan dolazak na mjesta na kojima se mogu pronaći gotovo bezbrojni raznoliki fosili uz istovremeni doživljaj prirodne ljepote i krajolika. Postoje dvije ovakve lako dostupne lokacije do kojih se dolazi skretanjem prema Gradnićima s glavne ceste prema Žitomisliću neposredno gdje je i skretanje za Krehin Gradac (slika).

Prva točka nalazi se tek kojih 300-injak m idući cestom prema Gradnićima s desne strane a čini je jedno brdoliko uzvišenje koje je u biti umjetno brdo od davno iskopanih stijena iz velikog boksitnog kopa. Ovdje postoji napravljen makadamski put koji se uspinje na sam vrh ovog brdašca s kojeg se pruža fenomenalan pogled na cijelo gradnićko-paočko polje, no ono što je daleko najzanimljivije jest da se u gotovo svakom komadu mekših plavkastosivih stijena (lapora) nalazi mnoštvo bjelkastih fosila - manjih raznolikih pužića i većih okruglastih školjki. Uz fosile puževa i školjki na ravnim dijelovima većih komada tvrđih žućkasto-narandžastih stijena (pješčenjaka) mogu se vidjeti fosilni otisci izduženih granja i stabala. Uz malo više sreće osim sviju ovih fosilnih organizama moguće je naći otiske ježinaca i sitne koralje, ali možda čak i fosile glavonožaca - nautilus kakav je pronađen od strane autora 2012.god.točno na ovoj točci (slika).

Druga točka zahtijeva tek nešto malo dužu vožnju kratkim makadamskim putem (slika) pri čemu se autom može doći do prizora ogromne 'rupe' na površini zemlje iz koje se čuju zvuci raznih ptica, te, kao i na 1.točci, velikog umjetnog brda od stijena iz ove velike rupe, koje je odmah neposredno zapadno od velike rupe. Prilikom dolaska na ovu točku neupitan je visok oprez! - uz savjet da se ne približava rubovima ove ogromne rupe radi trošnosti ovih stijena uz njene rubove. Kao i na 1.točci, ovdje gotovo svaka siva i žućkasta stijena sadrži obilje fosilnih školjki i puževa, ali isto tako ovdje se mogu naći potpuno tvrde bijele stijene mnogo starije od navedenih s mnogo fosila, u kojima se malo boljim pogledom također mogu vidjeti fosili. Sve mekše i mjestimično tvrđe stijene sivkasto-modre, smeđkaste, žućkaste i narandžaste boje u kojima ima najviše fosila - pripadaju vremenskom razdoblju geološke prošlosti - eocenu i to srednjem eocenu - prije nekih 40-45 milijuna godina. Za razliku od sviju ovih - najbrojnijih stijena na brdašcu, navedene potpuno tvrde bjelkaste do tek nešto bjelkastosive stijene su iz razdoblja gornje krede u starosti prije nekih 85 - 75 milijuna godina, što ih čini dakle najstarijima ovdje u Gradnićima. I ono što je zanimljivo i u nekima od ovih stijena mogu se zamijetiti brojni prstenasti presjeci fosila izumrlih školjki - rudista o kojima se već podrobno pisalo ranije. Ove rudiste je vrlo teško čekićem odvojiti od stijene, gotovo nemoguće što je rezultat vrlo velike tvrdoće i kompaktnosti ovih stijena - vapnenaca.

Analizom svih ovih fosila koji se mogu pronaći ovdje kao i onih nađenih u neposrednoj okolici može se napraviti prilično detaljna rekonstrukcija izgleda davnog praokoliša ovog područja i cijelog Brotnja, te kako se taj praokoliš mijenjao kroz vrijeme. Kao najstarije vrijeme u toj rekonstrukciji može se uzeti srednja kreda prije 100-injak milijuna godina pa sve do razdoblja miocena prije 10-ak milijuna godina čije se stijene isto mogu pronaći ovdje u Gradnićima gdje je iskapan ugljen koji i dan danas viri iz zemlje. Uz priču o fosilima neizostavno je navesti čari prirode prisutne ovdje i to u obliku brojnih aromatičnih i ljekovitih biljaka koje rastu ovdje i koje šire intezivan miris uokolo (posebice u ovo proljetno-ljetno razdoblje), zatim u obliku predivnog prizora i atmosfere u potpunoj prirodi bez zvukova prometa ili bilo kakve urbanosti, kao i prisustvo raznih vrsta zanimljivih ptica među kojima su u ovo doba godine možda najzanimljivije ptice pčelarice (http://en.wikipedia.org/wiki/European_Bee-eater) sa svojim anđeoskim pjevom i gotovo božanskim-rajskim izgledom perja u kojem se s 'metaličnim' sjajem prelijevaju modrozelena, plava, tirkizna, žuta, naranđasta i crna boja.

mapa načina dolaska do lokaliteta u Gradnićima

detalj s 1.točke na umjetnom nasipu ili brdu s brojnim plavkastim stijenama eocenske starosti prepunih fosila (slikano zimi prošle godine)

jedan od pronađenih fosila - pužić Diastoma costellatum

drugi mnogo vrijedniji nađeni fosil na 1.točci - veći dio kućice glavonošca -Nautilus - dimenzija dužine oko 21 cm

jedna od većih fosilnih školjki s 1.točke - rod Miltha (Lucina)

dva fosilna puža roda Ampullina (Natica) s 1.točke

dio otiska grane ili tanjeg stabla iz nekadašnjeg polumočvarnog priobalja morskog zaljeva tijekom eocena

pozitivni i negativni fosilni otisak lista - vjerojatno od nekog grma mangrove vegetacije koja je također rasla u zoni plime i oseke uz rub ovog eocenskog morskog zaljeva

pogled s vrha umjetnog brdašca prema Paoči (slikano zimi prošle godine)

pogled na nađeni komad stijene sa stotinama školjki iste vrste a različite veličine (uzrasta) - rod Miltha (Lucina)

mali dio od mnogobrojnih komada ovakvog mekog plavkastog lapora prepunog fosila puževa i drugih mekušaca (točka 1)

točka 2. -pogled na ogromnu rupu (stari boksitni kop) s lijepo vidljivim presječenim slojevima stijena

pogled na kop

ista slika od gore s označenim granicama i vrstama stijena

pogled na donji dio kopa s označenim opisom stijena

pogled na tvrde slojevite vapnence s rudistima iz krede unutar kopa koje su što je jasno vidljivo - tijekom geološke povijesti iz prvotnog horizontalnog položaja preokrenute do u gotovo vertikalni položaj

vrlo zanimljiva slika koja poput otvorene stranice knjige geološke povijesti točno pokazuje granicu (točno na prelazu crne drške na žuti dio čekića) do koje je trajalo plitkomorsko taloženje tvrdih bjelkastosivih vapnenaca s rudistima u kredi (ispod granice), nakon čega je dosta vremena to bilo iznad vode, da bi tijekom srednjeg eocena opet nadošlo more i započelo taloženje također u plitkom i tropskom moru ali u drugačijem okolišu - okolišu mirne morske uvale s utocima potoka na obali i drugačijim životinjama u vodi - što je proizvelo dosta mekše modrosive lapore i pješčenjake (iznad granice)