POSUŠJE NA 'PJENI OD MORA' - OKAMENJENOG VALOVITOG PLIĆAKA DREVNOG TETHYSA IZ VREMENA EOCENA - PRIJE 45 MILIJUNA GODINA:
Da je šira okolica Posušja, pogotovo njegovog sjevernog dijela, već od ranije poznata po svom bogatstvu fosila raznolikih morskih životinja, već je relativno znana činjenica, no, spoznaja da i sami centar Posušja leži na pravom okamenjenom ili fosiliziranom stijenovitom morskom plićaku prepunom sačuvanih fosila, do sada je bila gotovo potpuno nepoznata.
Iako je na starije načinjenoj 'glavnoj' odnosno tzv.Osnovnoj geološkoj karti (OGK) na listu Imotski, na samom mjestu današnjeg centra Posušja ucrtana ograničena mala zona srednje-eocenskih stijena, ova zona nije dosada nikada pobliže istraživana u geološkom, te posebice u paleontološkom smislu. U okviru detaljnog paleontološkog istraživanja eocenskih sedimenata s fosilima u zapadnoj Hercegovini, posve slučajnim zastajanjem i snimanjem sivih i modrosivih vapnenaca i lapora neposredno kod groblja uz glavnu prilaznu cestu koja od istočnog rotora vodi u centar naselja, odmah su zapaženi okamenjeni ogromni ježinci (rodovi Conoclypus i Polyplacidia) te uz njih pojedini koralji i školjke. Idući u pravcu juga, tj.uniže cestom prema rotoru, neposredno s obje njene strane razotkriven je čitav okamenjeni drevni stjenoviti plićak s brojnim velikim ježincima, morskim spužvama, mahovnjacima, koraljima, školjkama te izuzetno zanimljivim i vrlo rijetkim fosilinim puževima. Malo pobližim zapažanjem laporovitijih i pjeskovitijih proslojaka, omeđenih tvrdim sivim vapnencima u kojima su veliki fosilni ježinci, u njima su pronađeni vrlo neobični okamenjeni puževi koji su se nakon analize uspoređivanja pokazali kao prava novo otkriće i vrijedna spoznaja. Naime, riječ je o puževima vrste Bellatara palaeochroma koja je poznata kao endem lokaliteta Monte Postale u sjevernoj Italiji. Uz ovo nadaleko poznato talijansko i svjetsko paleontološko nalazište, koje je između ostalog svjetski poznato po nalazima fosilnih riba eocenske starosti kod mjesta Bolca, navedena vrsta puža nađena je još samo na otoku Krku i to samo dva primjerka, pri čemu je samo jedan primjerak dovoljno očuvan, te pohranjen u zbirci Prirodoslovnog muzeja Rijeka kao jedini primjerak pronađen izvan nalazišta Monte Postale u Italiji http://www.lincei.it/pubblicazioni/rendicontiFMN/rol/pdf/S2000-03-03.pdf.
Gledajući samo u preliminarnom vidu, pronađene ove 'endemične' talijanske fosilne puževe (koji više sigurno nisu endemični), kao i sediment u kojima su nađeni ovdje u centru Posušja, već se može načiniti rekonstrukcija izgleda ovog drevnog morskog plićaka iz vremena eocena. Kad bi smo predočili ovu sliku vidjeli bi smo da se tadašnja morska obala pružala neposredno sa sjevernih strana samih stijena s fosilima ježinaca i puževa, negdje u pravcu od istoka na zapad možda neposredno kod crkve u Posušju. Idući od ove obale prema jugu, u pravcu Gruda i Imotskog, dubina ovog drevnog mora se blago povećavala pri čemu je dno bilo relativno stjenovito gdje su živjeli većinom, u odnosu na današnje, ježinci gigantskih dimenzija promjera čahure i do 20 cm, dok su unutar plitkih mjestimičnih kanala ispunjenih sitnijim pijeskom između stijena s ježincima, stanovali brojni primjerci puževa roda Bellatara, Pseudobellardia, Campanile, Cerithium, Diastoma i drugih vrsta.
Ove činjenice govore da šire područje Posušja s eocenskim sedimentima krije neprocijenjivo vrijedne fosilno sačuvane zajednice drevnih većinom izumrlih puževa, školjkaša, ježinaca, koralja, te raznih drugih organizama koji su živjeli unutar plitkog tropskog mora s brojnim većim i manjim koraljnim grebenima. Te, može se slobodno zaključiti, da brojne vrste ovih fosila, predstavljaju posve sigurno potpuno nepoznate elemente u dosadašnjim paleontološkim spoznajama, a mnoge od njih tek čekaju da budu otkrivene.
Iako je na starije načinjenoj 'glavnoj' odnosno tzv.Osnovnoj geološkoj karti (OGK) na listu Imotski, na samom mjestu današnjeg centra Posušja ucrtana ograničena mala zona srednje-eocenskih stijena, ova zona nije dosada nikada pobliže istraživana u geološkom, te posebice u paleontološkom smislu. U okviru detaljnog paleontološkog istraživanja eocenskih sedimenata s fosilima u zapadnoj Hercegovini, posve slučajnim zastajanjem i snimanjem sivih i modrosivih vapnenaca i lapora neposredno kod groblja uz glavnu prilaznu cestu koja od istočnog rotora vodi u centar naselja, odmah su zapaženi okamenjeni ogromni ježinci (rodovi Conoclypus i Polyplacidia) te uz njih pojedini koralji i školjke. Idući u pravcu juga, tj.uniže cestom prema rotoru, neposredno s obje njene strane razotkriven je čitav okamenjeni drevni stjenoviti plićak s brojnim velikim ježincima, morskim spužvama, mahovnjacima, koraljima, školjkama te izuzetno zanimljivim i vrlo rijetkim fosilinim puževima. Malo pobližim zapažanjem laporovitijih i pjeskovitijih proslojaka, omeđenih tvrdim sivim vapnencima u kojima su veliki fosilni ježinci, u njima su pronađeni vrlo neobični okamenjeni puževi koji su se nakon analize uspoređivanja pokazali kao prava novo otkriće i vrijedna spoznaja. Naime, riječ je o puževima vrste Bellatara palaeochroma koja je poznata kao endem lokaliteta Monte Postale u sjevernoj Italiji. Uz ovo nadaleko poznato talijansko i svjetsko paleontološko nalazište, koje je između ostalog svjetski poznato po nalazima fosilnih riba eocenske starosti kod mjesta Bolca, navedena vrsta puža nađena je još samo na otoku Krku i to samo dva primjerka, pri čemu je samo jedan primjerak dovoljno očuvan, te pohranjen u zbirci Prirodoslovnog muzeja Rijeka kao jedini primjerak pronađen izvan nalazišta Monte Postale u Italiji http://www.lincei.it/pubblicazioni/rendicontiFMN/rol/pdf/S2000-03-03.pdf.
Gledajući samo u preliminarnom vidu, pronađene ove 'endemične' talijanske fosilne puževe (koji više sigurno nisu endemični), kao i sediment u kojima su nađeni ovdje u centru Posušja, već se može načiniti rekonstrukcija izgleda ovog drevnog morskog plićaka iz vremena eocena. Kad bi smo predočili ovu sliku vidjeli bi smo da se tadašnja morska obala pružala neposredno sa sjevernih strana samih stijena s fosilima ježinaca i puževa, negdje u pravcu od istoka na zapad možda neposredno kod crkve u Posušju. Idući od ove obale prema jugu, u pravcu Gruda i Imotskog, dubina ovog drevnog mora se blago povećavala pri čemu je dno bilo relativno stjenovito gdje su živjeli većinom, u odnosu na današnje, ježinci gigantskih dimenzija promjera čahure i do 20 cm, dok su unutar plitkih mjestimičnih kanala ispunjenih sitnijim pijeskom između stijena s ježincima, stanovali brojni primjerci puževa roda Bellatara, Pseudobellardia, Campanile, Cerithium, Diastoma i drugih vrsta.
Ove činjenice govore da šire područje Posušja s eocenskim sedimentima krije neprocijenjivo vrijedne fosilno sačuvane zajednice drevnih većinom izumrlih puževa, školjkaša, ježinaca, koralja, te raznih drugih organizama koji su živjeli unutar plitkog tropskog mora s brojnim većim i manjim koraljnim grebenima. Te, može se slobodno zaključiti, da brojne vrste ovih fosila, predstavljaju posve sigurno potpuno nepoznate elemente u dosadašnjim paleontološkim spoznajama, a mnoge od njih tek čekaju da budu otkrivene.
POSUŠJE - CENTAR - OKAMENJENI MORSKI PLIĆAK S VELIKIM JEŽINCIMA (neposredno uz cestu ispod groblja):
Okamenjeni ježinac (Conoclypeus) u trenutcima prije vađenja iz stijene
Još jedan 'ekstra'-veliki fosilni ježinac iz skupine tzv.pravilnih ježinaca (Regularia) - rod Polyplacidia.
Pronađeni kolonijalni koralji - s oblikom sitnih brojnih cjevastih grančica:
Dio iznad ceste od groblja prema rotoru - pogled na uslojene laporovito-pjeskovite vapnence sa fosilima puževa Bellatara paleochroma te drugim vrstama puževa, školjki, koralja, ježinaca i ostalih organizama iz vremena eocena:
Mali puž rod Tectus
Raritetni i (ne više) endemični Monte Postale puževi vrste Bellatara palaeochroma u trenutcima pronalaska:
Zanimljivi tzv.koralj samac ili solitarni koralj
Školjka rod Pecten -- općepoznati simbol kompanije Shell.
Još jedna fosilna školjka - najvjerojatnije neka od vrsti Perne.
Zanimljivi mali solitarni koralji:
VODOM ISPRANI I OČIŠĆENI FOSILI - JEŽINCI, PUŽEVI I KORALJI S NALAZIŠTA U CENTRU POSUŠJA:
Ježinci - rodovi Conoclypus i Polyplacidia:
Okamenjeni tzv.mahovnjak ili briozoa - u obliku grančice s vidljivim malim porama - organizam vrlo sličan koralju
Zanimljivi izduženi solitarni koralj
Puževi: Bellatara palaeochroma, Bellatara sp., Pseudobellardia, Cerithium, Campanile i dr.oblici:
Nema komentara:
Objavi komentar